Jedan bi katolik u vlastitu selu, kad bi ulazio u susjedovu kuću, na kućnom pragu najprije pogledao lijevo pa onda desno – kao na pješačkom prijelazu – da vidi tko ima u kući, pa tek onda nazvao “Hvaljen Isus”. Valjda se kukavac bojao da će ga udarit auto ako nazove “Hvaljen Isus”.
Svećenik je predavao u jednom gradu vjeronauk gimnazijalcima. Imao je svojih kolega profesora i profesorica: i katolika, i pravoslavaca, i muslimana, i ateista. Svako bi jutro ulazio u punu zbornicu kolega predavača. Njegov bi pozdrav uvijek bio jasan: “Hvaljen Isus i dobro jutro svima”. Je li nekoga ovim pozdravom povrijedio? Nije! Je li nekoga pozdravom izostavio? Nije!
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu