Što je vrijedilo nekada, vrijedi i danas, u smislu da nauk o čovjeku ima neprolaznu vrijednost te čovjek u svojoj biti ostaje nepromijenjen. Bog ga upozorava po objavi na opasnost različitih idola među kojima se ističu spomenuti idoli novca i moći. Tko ih ne zna odbaciti, postaje njihov sluga i rob, kao što je bio slučaj filozofa i drugih interesnih skupina u društvu koje su im robovale dragovoljno uvjereni u dobrobit koju će iz njih izvući.
Onima na vlasti bilo je važno da takvi “državni” filozofi govore ono što je njima bilo drago čuti i što im je išlo u prilog taštine i probitka. Za to su bili dobro plaćeni, a njima nije teško padalo govoriti to što oni žele čuti, jer uostalom to je za njih bio običan posao. Zapravo nisu ni poznavali pravu istinu, samo su morali zatomiti činjenicu da je nju moguće naći te su gazili vlastiti ponos.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu