U Prebilovcima je, 19. travnja 2018., za gimnazijalce iz Trebinja održan “istorijski čas”. Prema izjavama predavača i mentora “historijski sat” imao je cilj da se djeci “ispriča što se tu desilo, od zločina pa sve do vaskrsnuća sela i današnjih povratnika koji tu žive” te da je “ovakav čas dobra dopuna onome što djeca uče u redovnom školskom programu, ali i način da shvate povezanost istorijskih događaja, pa i stradanja našeg naroda kroz vrijeme”. “Djeci treba što češće o tome govoriti jer na taj način njegujemo kulturu sjećanja na žrtve”, dodala je profesorica srpskoga jezika i književnosti. Promatrana izdvojeno, ova vijest ne bi trebala nikakva komentara. Jer činjenica je da se na tom prostoru u Drugom svjetskom ratu dogodio zločin i nad srpskim narodom. No, budući da je “istorijski čas” imao cilj da učenici “shvate povezanost istorijskih događanja”, živo nas zanima jesu li predavači pomogli učenicima da shvate da su i pripadnici njihova naroda počinili zločine nad tolikim nevinim, jednako djecom i odraslima, Hrvatima i katolicima kao i pripadnicima drugih vjera i naroda; da je na tom prostoru (da ne širimo prostor i vrijeme) katolička župa Klepci razorena, protjerana te su sve koje su žive zatekli pobili? Da su ti ljudi ubijani “u ribolovu”, “pri branju kukuruza”, “u brdu u drvima”, “u polju kod ovaca”, “u kući”, “kao izbjeglice” … “iz puške nakon što su izmrcvareni – iznakaženi, nožem zaklani…?” (zapisano u Matici umrlih župe Klepci u rubrici: uzrok smrti); da je na najokrutniji način ubijen župnik don Ilija Tomas na kojemu je prebrojano više od dvadeset uboda nožem?! Jesu li im prenijeli prijetnju četničkoga vojvode Dobroslava Jevđevića (1895.-1962.) koju je izrekao u Mostaru u jesen 1941.: “Ni hrvatsko pile s lijeve obale Neretve neće ostati živo!”
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu