Il Sismografo, 4. IV. 2022. – prenosi na engleskom propovijed koju je u nedjelju 3. travnja, nakon Božanske liturgije, održao patrijarh Kiril u Moskvi u crkvi Kristova uskrsnuća koju je predsjednik Putin najviše pomogao sagraditi u službi Oružanih snaga. Patrijarh je između ostaloga rekao:
“Vrlo mi je drago da sam danas imao priliku slaviti Liturgiju u ovoj prekrasnoj crkvi, u nazočnosti naših vojnika. Danas naša Domovina prolazi kroz teško vrijeme. Danas se naziv ‘vojnik’ opet veže za to da ne bude samo mirnodobski, nego i da bude na bojnom polju. Srećom, naša se Domovina ne susreće često s bojnim poljem, ali dolazak mladih ljudi u Oružane snage koji žele postati časnici, koji svoj život nastoje posvetiti obrani Domovine, ne prestaje. I ako se to u mirnodopskim uvjetima može objasniti nekakvim povlasticama ili materijalnim obzirima, onda je u ratno vrijeme služba u Oružanim snagama pravi pothvat, a upravo to vrijeme doživljavamo sada. Služba zahtijeva spremnost od svakoga tko je položio zakletvu da će braniti Domovinu, ne štedeći svoje živote.
Danas se riječ ‘neovisnost’ često primjenjuje na gotovo sve zemlje svijeta. Ali to je pogrješno, jer je većina zemalja svijeta sada pod kolosalnim utjecajem jedne sile, koja se danas, na žalost, suprotstavlja sili našeg naroda. A pošto je to tako, pošto je velika snaga, onda moramo biti i mi vrlo jaki. Kad kažem ‘mi’, prije svega mislim na Oružane snage – ali ne samo to. Svi se naši ljudi danas moraju probuditi i shvatiti da je došlo posebno vrijeme o kojem može ovisiti povijesna sudbina našega naroda.
Zato sam danas služio sv. Liturgiju upravo ovdje, u ovoj crkvi, kako bih se susreo prije svega s predstavnicima naših Oružanih snaga, obratio im se, a preko njih cijeloj našoj vojsci, mornarici, svim braniteljima Domovine, kako bi spoznali povijesnu važnost sadašnjega trenutka. Želim ponovo reći: mi smo zemlja koja voli mir i vrlo miroljubivi, dugotrpan narod koji je patio od ratova kao malo koji drugi europski narod. Nemamo želju za ratom ili za nečim što bi moglo naštetiti drugima. Ali mi smo kroz cijelu svoju povijest bili toliko obrazovani da volimo svoju Domovinu i bit ćemo spremni braniti je na način na koji samo Rusi mogu braniti svoju zemlju.
Kada izgovaram ove riječi, ne izgovaram nikakve prazne komplimente. Polazim od povijesti našega naroda, od povijesti naših Oružanih snaga. Uostalom, slomili smo kičmu fašizmu, koji bi, nesumnjivo, pobijedio svijet da nije Rusije, da nije pothvata našega naroda. Neka nam Gospodin pomogne i danas da mi, kao miroljubivi i skromni ljudi, ujedno budemo spremni – uvijek i pod bilo kojim okolnostima – zaštititi svoj dom.
Naravno, kada o svemu ovome govorim, ne prestajem osjećati tjeskobu za sve ljude koji žive u tim mjestima gdje se danas odvijaju vojni sukobi. Uostalom, sve su to ljudi i narodi Svete Rusije, sve su to naša braća i sestre. Ali, kao u srednjem vijeku, želeći oslabiti Rusiju, razne su sile navodile braću jedne protiv drugih, gurajući ih u međusobne sukobe, tako se to događa i danas. Stoga moramo učiniti sve da zaustavimo krvoproliće i izbjegnemo opasnost od međusobne svađe sa svim njezinim posljedicama. Ali u isto vrijeme, moramo biti vjerni – kad kažem ‘mi’, mislim, prije svega, na vojnu osobu – svojoj zakletvi i spremnosti da ‘položimo život za svoje prijatelje’, kako svjedoči Božja riječ” (usp. Iv 15,13).
* Osvrt: Patrijarh Kiril, kada u svojoj nedjeljnoj propovijedi Oružanim snagama Rusije – koje redovito naziva “mi” – spominje Domovinu, tu on obuhvaća Rusiju i Ukrajinu kao jednu zemlju: “Svetu Rusiju”. Međutim, Ukrajinci se ne smatraju Rusima, pogotovo ne nakon svega što su pretrpjeli od Rusa u bližoj i daljoj prošlosti, a osobito u ovom brutalnom ratu i bezumnoj agresiji Oružanih snaga Rusije na Ukrajinu. Kada patrijarh Kiril kaže da danas ima jedna kolosalna sila koja štiti “neovisnost” određena broja zemalja, možda cilja na SAD i zemlje pod njezinim utjecajem. Kiril smatra da se njegov “mi”, tj. Oružane snage Ruske Federacije bore protiv te sile, da oslobode jedan dio Svete Rusije, Ukrajinu, pa je valjda u toj agresiji na Ukrajinu dopušteno sve: ubijati žene, djecu, civile, nenaoružane, bolničko osoblje; rušiti bolnice, škole, stanove, ustanove; sela, gradove; unajmiti nekršćane da ratnički ubijaju kršćane. Patrijarh se služi Isusovim Evanđeljem u svoje političko-vojne svrhe. Navodi Isusove riječi da je najveće djelo dati život svoj za prijatelje svoje. Ovdje bi “prijatelji” bili Ukrajinci koje krvava agresija nemilosrdno gazi, ubija, likvidira. U ovakvu ratobornu govoru zvuče kao floskule riječi da “moramo učiniti sve da zaustavimo krvoproliće”. Ni po čemu se ne vidi da nešto poduzima da se zaustavi ruska agresija na ukrajinsku neovisnost.
Izvor: Crkva na kamenu