Jeruzalemski oganj i betlehemsko svjetlo

Foto: Cnak

Predstavnici Makedonske pravoslavne Crkve, nepriznate u pravoslavnom svijetu, primili su od predstavnika Bugarske pravoslavne Crkve “blagodatni oganj” iz Jeruzalema za ovaj prošli Uskrs. Te su dvije Crkve u dobrim odnosim, poput “majke” i “kćeri”. Službena delegacija Bugarske pravoslavne Crkve predala je na pravoslavni Uskrs, 8. travnja ove godine, “čudesan” oganj s Kristova groba iz Jeruzalema izaslanstvu Makedonske pravoslavne Crkve, objavljuju neki srpski mediji. Prema tim vijestima, predaja se ognja dogodila u zračnoj luci u Sofiji. Prethodnih godina, Makedonska pravoslavna Crkva, nakon što se odvojila od Srpske pravoslavne Crkve i proglasila svoju autokefalnost, 1967., primala je blagodatni ili milosni oganj od predstavnika Grčke pravoslavne Crkve. Ovaj put u Sofiji samu događaju nije nazočila delegacija plovdivskoga mitropolita Nikolaja Sevastianova, koji je protivnik osamostaljenja Makedonske pravoslavne Crkve. A, kako se navodi, “povijesni trenutak” dogodio se i bez nazočnosti predstavnika Ruske pravoslavne Crkve, koji su tradicionalni saveznici Srpske pravoslavne Crkve.
Bugarin Antonij Mihalev, mitropolit zapadne i središnje Europe, izjavio je da je davanje blagodatnog ognja predstavnicima Makedonske pravoslavne Crkve “poruka bratske i Kristove ljubavi, koja se daje svakomu tko se pojavi u vjeri”. Makedonac Ilarion Serafimovski, mitropolit bregalnički, rekao je da je delegacija MPC stigla u Sofiju uz blagoslov bugarskoga patrijarha Neofita Dimitrova. Makedonska pravoslavna Crkva od studenoga prošle godine smatra Bugarsku pravoslavnu Crkvu svojom “majkom” i s pomoću nje željela bi postići priznanje i drugih pravoslavnih Crkava.
Jeruzalemski oganj. Prema pravoslavnom vjerovanju na Veliku subotu u noći na Uskrs pravoslavni unesu ugašenu kadionicu (kandilo) u prostor Isusova groba. Zatim u taj prostor uđe grčki pravoslavni patrijarh (sada je Teofil III.) s 33 neupaljene svijeće. U jednome trenutku prostor “čudesno” obasja s neba milosno svjetlo – blagodatni oganj i upale se svijeće i oganj u kadionici! I od toga se ognja i svjetla dalje pale svijeće po bazilici i raznosi svjetlo po pravoslavnom svijetu.
Fizička je činjenica, ako se svijeća umoči u bijeli fosfor, ona se sama od sebe upali za nekoliko minuta. Prema tomu nikakvo čudo! Ali jest najveće Čudo i najveće Otajstvo ono prvo Svjetlo, uskrsno, što iz groba treći usta dan, slavni Krist Gospodin naš, jedini Otkupitelj i Spasitelj svega čovječanstva!
Betlehemsko svjetlo. I katolici imaju sličan običaj od 1986. godine, nastao iz jedne austrijske televizijske emisije. Austrijski izviđači (skauti) svjetlo upaljeno na prvu nedjelju Došašća u Betlehemu donose u bečku katedralu sv. Stjepana, a odatle izviđači drugih zemalja upaljeno svjetlo raznose u svoje zemlje, u katedrale, i tako se širi po biskupijama, gradovima i domovima za Božić. Sve u vidu postizanja mira, sloge i ekumenskoga razumijevanja među narodima.

Izvor: Crkva na kamenu