Hrvatska je javnost ostala zapanjena priopćenjem koje je odaslala biskupija iz Koruške da ove godine ne dopušta komemoraciju na Bleiburgu. Mnogi se još uvijek pitaju kako je to moguće, i otkuda takvo stajalište? Kada imamo u vidu gore rečeno, stvari postaju mnogo jasnije, jer komunizam još uvijek nije pobijeđen. Za mnoge je povijest toga vremena zauvijek ispisana i ne dopuštaju nikakve nove spoznaje ili revizije. U jednome sarajevskom mediju, nakon te sramotne odluke biskupije iz Koruške, mogli smo čitati: “Opet stali u obranu ustaštva: Hrvatska protiv odluke Crkve u Austriji da zabrani skup na Bleiburgu”. Eto, to su ti krugovi koji formiraju “javno mnijenje”, pa je onda i onaj dječak ubijen na Bleiburgu ustaša-koljač. Ali usprkos tomu, neshvatljiva je lakoća opredjeljivanja nekih krugova u Crkvi u Austriji i kvalificiranje komemoracije holokausta nad hrvatskim narodom kao nekakva fašističkoga skupa. Mislimo da ovdje dobro pristaju riječi Svetoga Pisma: “Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost” (Jak 4,6; 1 Pt 5,5). Bez potpune istine nema ni pravde ni mira. Zato je nužno doći do prave istine o svemu što se događalo u tom strašnom košmaru Drugoga svjetskog rata, a posebno u vrijeme poraća.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu