MOSTAR – I ove godine u pokorničkom hodu i razmatranju otajstva Kristove muke vjernici su se na Veliki petak, 15. travnja 2022., organizirano popeli na mostarsku Kalvariju – Hum. Pobožnost Križnoga puta počela je u 14 sati kod Prve postaje. Organizacija Križnoga puta povjerena je župama Mostarskoga dekanata. Pobožnost je predvodio don Ivan Turudić, dekan i župnik Župe sv. Ivana. Vjernici mostarskih župa ovu žrtvu hoda prikazali su kao zadovoljštinu za grijehe noseći križ u “prirodnoj” veličini. Križ su nosili branitelji, pripadnici Oružanih snaga BiH te svećenici i vjernici grada Mostara, koji su molili i pjevali korizmene popjevke zajedno s don Draganom Filipovićem. Na kraju Križnoga puta, kod Križa, u kojem je spas i uskrsnuće naše, svoju pastirsku riječ uputio je biskup Petar Palić te je, uz ostalo, rekao:
Upravo kao što smo sada hodali u tišini Isusovim križnim putem, tako ćemo i na obredima Velikoga petka u tišini i tihoj povorci častiti križ. Svakodnevno gledamo različite križeve i različite oblike križa i može nam se dogoditi da lako zaboravljamo što je zapravo križ.
Križ nije ukrasni predmet. Prije svega, križ je sredstvo mučenja, oruđe moćnih za slamanje volje nemoćnih. Križ je sredstvo kojim se služimo u svojim niskim nagonima da uništimo ljudski život. Križ koji Bog nosi u Isusu Kristu križ je žrtava svih stoljeća, mučenika i naroda, od početka do brojnih protjerivanja i ubojstava našeg vremena. Stoga nas i ovaj križ uzdignut na ovom brdu, na ovoj našoj Golgoti, podsjeća da mržnja i netrpeljivost uzrokuju patnju, a žrtva i odricanje svjedoče ljubav.
Kršćani su se dugo vremena klonili prikazivanja križa (vjerojatno tek od 3. stoljeća) ili čak štovanja u crkvenim obredima kao što to mi danas činimo (od 7. stoljeća). Kad Sveto Pismo govori o križu, tada su svi imali na umu najprije krvavo sredstvo mučenja. Pogled na križ također nam daje predodžbu o odgovoru na pitanje koje može potresti i vjernička srca, a također je često tema u Svetom Pismu – na primjer u Knjizi o Jobu. Zašto pravednici moraju patiti? Ako je patnja posljedica grijeha, onda bi trebala pogoditi nepravedne i to samo njih. Zašto pravednik pati, ponekad mnogo više od zločinaca koji mu se zbog toga rugaju?
Kršćani katolici danas i ne samo danas svoj pogled upiru u Isusa Krista, jedinoga pravednog i najpravednijeg među nepravednicima. Krist je molio na Maslinskoj gori: “Oče, neka me mimoiđe ova čaša!” Te Isusove riječi mogu postati svačije riječi u trenutku suočavanja s patnjom i boli. Drugi dio ćemo uvijek drhtavim glasom moći ponoviti, ponekad na rubu svoje vjere: “Ali ne moja volja, nego neka bude volja tvoja!” Biti u stanju potpuno se staviti u Božje ruke nevjerojatan je dar vjere.
Izvor: Crkva na kamenu