Jozo je išao redovito na svetu Misu ali nije nikada molio tri krunice na dan. Molili su u obitelji večernju molitvu s krunicom, ali nikada sve tri. I sam je imao svoju molitvu prije spavanja, ali kratku. Ali don Stjepan, brate, udulji puno.
Razmišljao je Jozo o tome kako je malo puta Bogu rekao “hvala”, a ima dovoljno kruha, sira, mlijeka, mesa, nikada nije gladan. Razmišljao je o tome kako nikada nije otišao liječniku, kako svaki dan radi, kako je zdrav i ništa mu ne fali. Razmišljao je o svojoj obitelji, o prijateljima koje mu je Bog darovao, o djeci. Sve je to Božji nezasluženi dar.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu