Kada ste i kako osjetili poziv za misije?
Poziv sam osjetila nakon završetka srednje škole, točnije kada je misionar don Marko Kutleša dolazio u Polog i pričao o misijama. Kasnije, kao časna sestra, mami sam govorila o tomu, ona je nevoljko to prihvaćala jer se bojala da me više neće vidjeti i tako je vrijeme prolazilo, ali želja i misli o misijama stalno su me pratili. Misijski križ sam primila 2017. godine te sam s 52 godine otišla na Salomonske otoke.
Zašto Salomonski otoci? Malo nam približite taj kraj.
Tamo je bila potreba. Prva skupina naših sestara na Salomone otišla je 2011. godine. Salomonski otoci su “na kraju svijeta”. Od Australije smo udaljeni tri sata letom. Sastoje se od tisuću manjih otoka na kojima živi oko 600 tisuća stanovnika. Tamo se ljudi služe sa stotinu različitih plemenskih jezika iako je službeni jezik engleski kojim se koristi samo 2 posto ljudi. Klima je tropska i vlaga u zraku je 100 postotna pa je velik pritisak u zraku.
Koliko vas je sestara sada tamo i što ste do sada ostvarile?
Trenutačno su tamo četiri naše sestre: Augustina Marta Nikolić, Ruža Raič, Veronika Ćibarić i ja te imamo i dvije lokalne sestre iz Salomonskih otoka.
Cijeli razgovor možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu