Mostovi nisu obične građevine, oni su ruke koje nas spajaju, nisu živa bića i ne govore ali imaju svoju dušu. Mostovi ruše sve prepreke i barijere.
Na žalost, ponekad se uruše mostovi u nama ljudima, zaboravljamo mostove koji nas povezuju s našim najbližima. Još je strašnije što zaboravljamo da je upravo Bog načinio najduži most koji je ikada napravljen. Most dugačak od neba do zemlje. Došao je Bog k nama ususret, gradeći most ljubavi i novoga života. Taj most je križ i na njemu raspeti naš Otkupitelj koji povezuje dvije obale: zemaljsku i nebesku, preko rijeke smrti.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu