Hrabrost je otvoriti vrata Svetoj Obitelj, ali to je nužno ukoliko želimo iskusiti drugačiji Božić. Ove godine poželimo Božić u kojem će nam netko doći, a ne u kojem će nam netko nešto donijeti. Budimo odlučni u namjeri da Božić dođe u naše srce, a ne u naš novčanik. Podsjećajmo jedni druge da se mir, ljubav i radost ne mogu kupiti, a to su odlike Božića.
Koračajući s Marijom i Josipom u Došašću, doći ćemo do Božića. Ne znam kako je drukčije mogao Bog doći na zemlju, pokazati nam što je i tko je Ljubav, negoli u tijelu maloga djeteta. “Nemoguće je gledati u dijete, a ne misliti o Bogu”, riječi su jedne karmelićanke Filomene koje je izrekla nedavno prilikom posjeta hodočasnika iz Mostara u Karmelu sv. Josipa u Mariji Bistrici. Ništa tako blisko i jasno i glasno ne govori o Bogu kao prisutnost djeteta. I zato su trudnice tako blagoslovljene. S druge strane, upravo stoga jer je dijete sama preslika Boga, danas se vode najveće duhovne borbe za život djeteta još u majčinoj utrobi. Jedna moja poznanica, koja je tada imala šestero djece, rekla mi je: “Nisam ni u snu mislila, a ni željela imati ovoliko djece. Ali, reći ću ti jednu istinu – čega god imaš u životu više, sve više toga i želiš imati. Tko ima mnogo novca, sve mu je veća želja da ga ima još više. Tako je i s molitvom, znanjem, dobrim djelima, kockanjem, moći ili bilo čime pa i s tim koliko bi djece želio imati”. Tako jednostavna i tako očita istina.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu