A što je istina u našem pitanju? Istina je da je povijesna datost i Nezavisna Država Hrvatska i Federativna Narodna Republika Jugoslavija; istina je da oni koji su 1941. godine željeli svoju Državu – “Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za Hrvatsku Državu i ja bih bio ništarija, kada ne bih osjetio bȉlo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji” (nadb. Stepinac na suđenju 1946.) – 1945. nisu željeli Jugoslaviju. I obrnuto: oni koji ’41. nisu željeli Hrvatsku, ’45. željeli su Jugoslaviju te koji su ’45. godine željeli Jugoslaviju, ’91. nisu željeli Hrvatsku, a oni koji ’45. nisu željeli Jugoslaviju, ’91. ponovo su se žrtvovali za Hrvatsku. Istina je i ovo: I u NDH i u FNRJ/SFRJ vladao je totalitaristički režim koji je prolio mnogo nevine krvi. Da nas se ne bi svrstalo u “groboljupce” koji i ovoga proljeća “iznakazuju svoju zemlju”, čuvamo se od paušalna iznošenja broja žrtava s nadom da će oni kojima je to zadaća – sine ira et studio – odgovoriti na ovo pitanje koje je conditio sine qua non svakoga hrvatskog proljeća. Za početak valjalo bi odgovoriti: Je li – ili nije – mit o 700.000 žrtava Jasenovca po kojem se desetljećima hrvatskom narodu nabija besmislen osjećaj genocidnosti? Koliko odgovara istini da je Josip Broz Tito odgovoran za 1.000.000 ubojstava – mahom političkih neistomišljenika – po čemu ga svjetska historiografija svrstava među 10 najvećih zločinaca 20. stoljeća?
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu