Sveti Pavao nam piše kako je poniznost zapravo plod Duha Svetoga. Poniznost nas čini otvorenima prema Bogu, ali i susretljivima prema bratu čovjeku. Življenje poniznosti u svakodnevnome životu čini nas uistinu istinskim Isusovim nasljedovateljima. Ni u čemu se današnji vjernik ne bi trebao toliko potruditi koliko biti sličan Isusu u njegovoj poniznosti i blagosti. Taj odabir nije lagodan niti primamljiv, ali kod Gospodina itekako jest.
Tražiti od Gospodina milost poniznosti, znači gledati prema Njemu, a ne prema sebi. Središte vjernikova svijeta nikada ne smije biti on sam. Središte vjernikova svijeta jest Gospodin Isus Krist, razapeti i uskrsnuli. Biti zagledani u Isusa znači postajati što sličniji njemu, i u križu, i u slavi uskrsnuća. Prava poniznost uvijek nas okreće prema Bogu, kao što suncokret prati kretanje Sunca nebeskim svodom.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.