Obljetnica stradanja Sibinjskih žrtava

Foto: IKA

SIBINJ (IKA) – Mještani Sibinja, Odvoraca i okolnih sela Slavonskoga Broda i ove su se godine 19. veljače prisjetili svojih hrabrih sumještana, osmorice seljaka iz odvoračkih sela: Stjepana Gunčevića, Antuna Ercegovića, Mate Pejića, Đuke Štimca, Petra Topalovića, Ivana Jankovića, Ivana Katalinića i Antuna Perkovića.
Njih su 19. veljače 1935. u Sibinju ubili jugoslavenski žandari, jer su zbog svojih domoljubnih ideja krenuli u prosvjede protiv represije velikosrpskoga režima. Bila je to 84. obljetnica stradanja Sibinsjkih žrtava, koje već godinama predstavljaju simbol domoljubne svijesti i pravedne borbe hrvatskoga naroda za slobodu i samostalnost.
Upravo iz tog razloga općina Sibinj kao i osnovna škola “Sibinjskih žrtava” 19. veljače slave svoj dan. Nakon svečane sjednice Općinskoga vijeća u dvorani OŠ i polaganja vijenaca kod spomen obilježja poginulima u Domovinskome ratu u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja slavljena je Misa zadušnica za sve poginule iz te župe. Uz domaćega župnika Tomislava Vlaovića i župnika iz Slobodnice Peru Stanića Misu zadušnicu predvodio je Anto Pavlović, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije. Župnik Vlaović na početku Mise pročitao je imena osmorice sibinjskih seljaka pobijenih 19. veljače 1935. kao i imena 24 branitelja te župe koji su poginuli u Domovinskome ratu.
“Hrvatska je preboljela tisuće i tisuće rana, nadživjela torture, progone, ratne prijetnje, mnoge smrtne opasnosti jer se nad grobovima tolikih mučenika nastavlja povijesni hod samostalne Hrvatske, kako piše na spomeniku sibinjskih žrtava u Jakačini Maloj: ‘Krv mučenika, sjeme slobode’. Danas, 84 godine poslije, mi molimo Requiem – Pokoj vječni njima i svima koji su pali za Hrvatsku”, rekao je na početku svete Mise vlč. Pavlović.
Homiliju je temeljio na zapisima nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca o sibinjskim žrtvama i Misama zadušnicama služenih za njih u crkvama Zagrebačke nadbiskupije u veljači i ožujku 1935. Naglasio je kako je nadbiskup Stepinac za događaje u Sibinju jasno naveo uzrok: samovolju žandara i neravnopravnost naroda te je dopustio služenje Mise zadušnice za ubijene seljake, što je ogorčilo nositelje tadašnje vlasti.

Izvor: Crkva na kamenu