Jadno je čime se opterećujemo, čemu težimo i tko nam hrani osjećaj u nutrini jesmo li i koliko vrijedni – mediji, facebook, kolege s gornjega kata iz druge poslovnice, rodbina koja te ne viđa, ali sve zna što je najbolje za tebe i kako bi trebao živjeti i brojni drugi ljudi s kojima stjecajem poslovnih i društvenih prilika provodimo vrijeme, smatrajući ih prijateljima. “Lajkovi” nam kroje i određuju životno usmjerenje.
Još od druge stranice Biblije pa do danas, čovjek neprestance bije bitke sam sa sobom ili pak, jednostavno se predaje i podređuje cilju – biti kao netko drugi. A zašto? Osjećamo kako je drugima uvijek bolje, oni su vrjedniji i veći, a mi mali i jadni. Upravo radi toga Isus je došao na zemlju među nas i otkrio nam istinu o nama samima. Došao je i rekao da nas ljubi i da smo ljubljena Božja djeca. I pokazao nam je to umirući odbačen, izrugan i pribijen na križ. Isus se nije nikada pretvarao. Bio je autentičan i mnogi ga nisu voljeli. Radije je ljubio ljude u istini, nego li im se ulagivao kako bi im se svidio. A naravno da je mogao i tako. On nas jedino istinski poznaje i ne možemo tražiti svoj identitet nigdje drugo nego li u njegovoj nazočnosti. Kada bi Isus pričao drugima o tebi, što misliš da bi rekao? Kako bi te opisao? Zastani i promisli o tome ili ga jednostavno pitaj – tko sam ja, Gospodine?
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.