Uz Pavlovu Božićnu čestitku Titu

Foto: Cnak

Pavao apostol, između svojih stotinjak suradnika i poznanika imenito spomenutih u Novom Zavjetu, imao je vrloga učenika, Tita, “pravoga sina po zajedničkoj vjeri” (Tit 1,1), koji se u neka doba našao s njime u Rimu u apostolskom timu. Odatle su Pavlovim nalogom i s oduševljenjem otišli “Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju” (2 Tim 4,10). U sebi se nemalo radujemo pri samoj pomisli da se misionar Tit Antiohijac nije mogao suzdržati a da se iz obližnje Dalmacije ne otisne uz Neretvu do Mostara da u ljudska srca zasije Evanđelje ovom hercegovačko-neretvanskom prodolinom. Obavivši s uspjehom povjerenu mu zadaću, vratio se u Rim, s Pavlom otputovao na Istok, gdje ga je Apostol narodâ osobno “ostavio na Kreti” da kao episkopos “po gradovima postavi prezbitere” (Tit 1,5). Uskoro mu je uputio i konkretne smjernice u pastoralnoj poslanici od tri poglavlja, vjerojatno oko 66. godine. U njoj mu čestita i Božić u kratkoj rečenici s prebogatim teološko-duhovnim sadržajem (Tit 2,11-13), koji čitamo na ovogodišnjoj Polnoćki, i kojim i mi čestitamo božićno-novogodišnje blagdane hercegovačkomu puku i kleru.
Pojavila se doista milost Božja: Božanska se milina, u prošlim vremenima sakrivena, po čudesnu i otajstvenu Utjelovljenju Sina Božjega iz krila Djevice Marije ukazala u Djetetu Isusu rođenu u betlehemskoj štalici idući u susret ljudskim bićima koja u srcu imaju slobodna mjesta za njega;
spasiteljica svih ljudi: Ta božanska milost-milina tako je široka da je moćna obuhvatiti sve ljude i narode i tako učinkovita da može proizvesti i vremenito i vječno spasenje svima. Ali Božja ponuda očekuje voljan pristanak svakoga srca, da se ne kaže da je nešto na silu i varku;
odgojila nas da se odreknemo… Mi po naravi, ranjenoj iskonskim grijehom praroditeljâ, životno rastemo ali ne uvijek u pravom smjeru. Zarastemo i u divljinu. Zato nam je potreban odgoj srca i pouka uma, stalan ispravak, u prvom redu od roditelja, a pogotovo Božji odgoj koji nas uči i vježba u odricanju;
bezbožnosti i svjetovnih požuda: da odbacimo poganstvo i bezboštvo, kao i strastvene požude koje nas priječe u istinskome rastu a koje ionako, kao svjetovne, ne možemo ponijeti na bolji svijet, nego ih se svjesno i svojevoljno odričemo i opredjeljujemo se za Boga;
te razumno: po svim stupnjevima sposobnosti shvaćanja, snage pamćenja i moći zaključivanja;
pravedno: dajući Bogu Božje, bližnjima bližnje, a nama naše;
i pobožno živimo u sadašnjem svijetu: po-božno, po-Božjem-zakonu, u skladu s dvjema biblijskim zapovijedima ljubeći Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao sebe samoga, i po mjeri svih deset Božjih zapovijedi sa Sinaja;
iščekujući blaženu nadu: sada u ovom vremenu i prostoru protegnuti između početna stvaranja i konačna spasenja iščekujući ostvarenje nade koja ne vara i ne postiđuje, koja nas u duhu čini blaženima, nade u premilosrdno Srce i
i Pojavak slave velikoga Boga: i milosrdnu presudu da se nađemo u stanovima koje nam je Spasitelj pripravio a i mi ih molili bogoobličnom vjerom, ufanjem i djelima ljubavi – nebeskim darovima sve radi slave maloga Božića – velikoga Boga
i Spasitelja našega Isusa Krista!
– Te istaknute Pavlove čestitarske riječi: milost spasiteljica svih ljudi, odgoj u odreknuću od bezbožnosti i strasti, nepožudan život u razboru, pravednosti i pobožnosti, blažena nada u drugi dolazak jedinoga Spasitelja čovječanstva, Isusa Krista – velikoga Boga, koji “sebe dade za nas, da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela” (Tit 1,14), neka prate i razvedruju sve vjernike, redovnike, svećenike i ljude dobre volje u božićno doba i kroza sve dane Nove 2017. godine!
Početkom došašća, 2016.

+ Ratko Perić, biskup

Izvor: Crkva na kamenu