Možda bi bolje odgovarao naslov Ranjena pravoslavna ekumena, jer se sve vijesti odnose na suvremenu shizmu u okviru Pravoslavlja i na njezino rješavanje.
Irinej – Ivan. Srpski patrijarh Irinej Gavrilović bio je u službenom posjetu Sirijskoj pravoslavnoj Crkvi od 1. do 7. lipnja ove godine. Bio je to Irinejev uzvratan pohod antiohijskomu patrijarhu Ivanu X. koji je bio posjetio Srpsku pravoslavnu Crkvu u listopadu prošle godine. Na kraju ovoga drugog posjeta izdano je priopćenje u kojemu obje strane ističu da se samo dijalogom rješavaju nagomilani problemi, i da treba poštovati povijesne granice pomjesnih Crkava.
To bi značilo da Antiohija priznaje SPC-u crkvene granice Makedonije i Crne Gore, a SPC priznaje Antiohiji Katar (i ostale zemlje Arapskoga područja), gdje je Jeruzalemski patrijarh još 2013. “preoteo” područje i ustoličio svoga arhiepiskopa Makarija, bivšega studenta na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu u Beogradu.
Kiril – Bartolomej. Carigradski patrijarh Bartolomej priznao je Pravoslavnu Crkvu u Ukrajini kao autokefalnu u siječnju ove godine. U toj Crkvi nalazi se i onaj dio pravoslavlja koje je do tada bilo pod jurisdikcijom Moskovskoga patrijarhata. Zbog toga je Kiril, patrijarh Moskve i sve Rusije, prekinuo Euharistijsko zajedništvo s Carigradom, smatrajući carigradskoga patrijarha Bartolomeja otimačem ili uzurpatorom kanonskoga područja Moskve u Ukrajini. Ne može na tome ostati. Stoga je Kiril molio Bartolomeja da sazove Svepravoslavan sabor na kojemu bi se riješila kriza u Ukrajini. Na to se Bartolomej oglušio.
Ljudski sasvim razumljivo. Jer, kada je 2016. Bartolomej organizirao takav Svepravoslavan sabor na Kreti, Kiril je uzdignute glave odbio sudjelovati na Saboru (zajedno s Antiohijom, Gruzijom i Bugarskom), a sada moljaka i Bartolomeja i druge patrijarhe i primase da se tako nešto organizira i raskol rješava.
Kiril – Irinej. Zato je Moskva nagovorila Beograd, kako navode mediji, da razgovara s drugim patrijarsima i Crkvama kako bi se upriličio takav Sabor.
Irinej – Krizostom. Na posljednjem Arhijerejskom saboru u Beogradu u svibnju ove godine, boravio je ciparski arhiepiskop Krizostom, koji je blizak Carigradu. Sasvim je moguće da je bilo riječi i oko ukrajinskoga slučaja i njegova konačna rješenja.
Bartolomej – Stefan. U međuvremenu Carigradski sinod na čelu s patrijarhom Bartolomejem nagovijestio je da je spreman priznati Makedonsku pravoslavnu Crkvu [MPC] autokefalnom, koja se tako samostalno ponaša još od 1967. godine kada se odvojila od SPC-a. Makedonsku Crkvu vodi arhiepiskop ohridski i makedonski Stefan Veljanovski koji je već peti duhovni primas MPC-a.
E sada: Je li to doista ozbiljna nakana Carigrada da pod svoju jurisdikciju stavi i Makedoniju, a možda sutra i Crnu Goru, ili samo “bratska opomena” SPC-u da se ne miješa u posredovanje oko sazivanja Svepravoslavnoga sabora, vidjet će se uskoro.
Kiril br. 1 – Bartolomej br. 2. Uočeno je da neki vladike u SPC-u u božanskoj liturgiji u diptihu najprije spominju moskovskoga patrijarha Kirila pa onda carigradskoga Bartolomeja, što nije ni povijesni i suvremeni običaj. Na primjer, patrijarh Irinej nedavno je na prvom mjestu spomenuo Bartolomeja! I do sada je uvijek bio ekumenski patrijarh na prvom mjestu. A sada neki vladike prvo spomenu Kirila.
Znači li to da SPC igra na obje karte: s Moskvom zajedniči na prvom, a s Carigradom ne prekida stavljajući ga na drugo mjesto.
Kajs Erzurumski – Vice-patrijarh antiohijski izjavio je uoči Irinejeva dolaska u Antiohiju, početkom svibnja, da postoji mogućnost da se sve Pravoslavne Crkve usuglase s obzirom na sazivanje Sabora i da s prijestolja obore carigradskoga patrijarha Bartolomeja ako on ne pristane na saziv. I da mogu vijećati i bez Bartolomeja koji se pravi “istočnim Papom” jer želi biti ne “primus inter pares” – prvi među jednakima, kako mu povijesno i liturgijski pripada, nego “primus super omnes”, prvi iznad svih drugih! Razmatraju se, dakle, još širi razmjeri raskola. U nedogled!
Amfilohije i Irinej bački. Na svršetku Arhijerejskoga sabora SPC-a u svibnju 2019. izišlo je službeno priopćenje koje je sastavio Irinej Bulović, bački episkop, glasnogovornik SPC-a, i koje je objavljeno 19. svibnja 2019. Od toga priopćenja ogradila se skupina vladika s mitropolitom Amfilohijem na čelu, 27. svibnja, i to u pismu patrijarhu Irineju. Radi se o ovim spornim točkama:
– Skupina vladika piše Patrijarhu da su razočarani što je sastavljač priopćenja bački episkop Irinej “tendenciozno prikazao i prenaglasio značaj političkih vođa regije, Aleksandra Vučića i Milorada Dodika”.
– U pismu se niječe da su Vučić i Dodik posjetili patrijaršiju “na poziv Sabora”, kako stoji u službenu priopćenju, nego da je to “bilo na inicijativu i poziv Patrijarha”.
– Ti vladike traže da se u priopćenje unese vijest o pohodu ciparskoga arhiepiskopa Krizostoma Saboru i o razgovoru o ukrajinskom slučaju na Saboru te o razgovoru o Makedonskoj pravoslavnoj Crkvi koja je u raskolu.
Ništa od tih primjedaba nije uneseno.
Teodor I. – Teofil III. i Ivan X. – Vatikanski Sismografo donosi 17. lipnja ove vijesti. U travnju ove godine sastali su se u Nikoziji na Kreti patrijarsi iz patrijarhatâ Prvoga milenija: iz Aleksandrije Teodor I., iz Jeruzalema Teofil III. i iz Antiohije Ivan X., a pridružio im se i domaćin, arhiepiskop Ciparske Crkve Krizostom, koji rezidira u Nikoziji.
Krizostom. Aleksandrijski Teodor dao je 15. lipnja intervju grčkom listu Ethos iz kojega se razabiru ove novosti: Ciparski Krizostom posjetio je prošlih mjeseci Mađarsku, Srbiju, Rumunjsku, Bugarsku i Grčku. I razgovarao s primasima dotičnih Crkava o ukrajinskoj krizi. Budući da je prijatelj patrijarha Bartolomeja, on bi sada otišao u Carigrad zamoliti ekumenskoga patrijarha da on najprije razgovora s patrijarhom Kirilom i zatim sazove Svepravoslavan sabor. Jer, veli Krizostom, postoji rješenje za sve probleme, a autokefalija nije dogmatskoga karaktera.
Ovomu Krizostomu Herodotu Dimitriju danas je 78 godina. I čini se: sve što stariji, sve naivniji. Zašto? Pa ta je ukrajinska kriza takvo klupko misterija da ga ljudski genij ne može ni pratiti kamoli rasplitati.
Kada se Krizostom vrati iz Carigrada u svoju Nikoziju, opet će on sazvati spomenuta tri patrijarha iz Prvoga milenija na daljnje konzultacije i odlučivanje. Svaka će patrijarhova delegacija imati svoju crkvu i svoju “ambasadu” u Nikoziji. I ta bi trojica patrijarha zasjedala dok se ukrajinska kriza ne riješi!
Filaret. U međuvremenu izbio je novi problem u Ukrajini. Kriza na krizu. Filaret, koji je rođen prije 90 godina i koji je sebe samoga 1992. proglasio patrijarhom Ukrajinske pravoslavne Crkve i sebe intronizirao (i zato ga Moskva ekskomunicirala 1997.), mirno je sišao s trona u Kijevu u siječnju ove godine u korist mitropolita Epifanija, svoga dugogodišnjega tajnika. Ali sada se u njemu pojavilo neko nezadovoljstvo razvojem situacije u Ukrajini. Tako je umirovljeni i “honorarni patrijarh” Filaret, 13. lipnja, poslao pismo vladikama, kojima je nekoć bio “patrijarh”, sazivajući Sabor za 20. lipnja, na kojemu bi dokinuo Ujediniteljski sabor iz prosinca 2018. koji je prihvatio da se od Carigrada zatraži autokefalija za Pravoslavnu Crkvu u Ukrajini. I zatražena i postignuta!
Epifanije. Javio se i mitropolit Epifanije koji je rekao: ako bi Filaret takvo nešto poduzeo, bio bi odvojen od Pravoslavne Crkve u Ukrajini.
Daniel. Javio se i mitropolit Daniel iz Vidina u Bugarskoj razašiljući 12. lipnja pismo nekim episkopima pomjesnih Pravoslavnih Crkava oštro kritizirajući stajalište ekumenskoga patrijarha s obzirom na davanje autokefalije Ukrajini. Nato se sastao Sinod Bugarske pravoslavne Crkve, koji je izjavio da Bugarska još nema nikakva rješenja s obzirom na ukrajinsku krizu.
Umjesto da čekamo daljnji razvoj izjava, intervjua, pisama, posjeta i sastanaka patrijarhâ iz Prvoga i Drugoga tisućljeća i drugih episkopa i mitropolita uključenih u stvaranje i rješavanje ukrajinske krize, preporučimo Bogu da svojom svemoćnom i svemudrom riječi dade mir i jedinstvo svetoj Crkvi kršćanskoj!
Izvor: Crkva na kamenu