“Stvarajući ljudsku narav muškarca i žene na svoju sliku i trajno je uzdržavajući u postojanju, Bog u nju upisuje poziv, pa prema tome sposobnost i odgovornost ljubavi i zajedništva. Ljubav je, dakle, temeljni i urođeni poziv svakog ljudskog bića” (FC, 11).
Supružnici se i ponaosob i zajedno moraju vratiti u svoju najskrovitiju jezgru – svoju savjest – te pred Bogom (i jedno pred drugim) priznati svoju krivnju, za nju se kajati i u svetoj ispovijedi odlučiti ne griješiti više. Tako će im milost posvetna spriječiti “otupljivanje savjesti” koja će ih trajno moći pozivati da se ljube i čine dobro.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu