Kada bi se samo velike sile odrekle jednoga borbenog aviona, mogle bi se u Tanzaniji, Ruandi i Ugandi izgraditi za godinu dana sve potrebne škole i bolnice za djecu. Koliko se danas u svijetu baci novih cipela, papuča, hlača, jakni i haljina. Što iz tvornica, što iz skladišta, što iz trgovina, ili što mi bacamo od svoga viška. Vjeruj mi da bi se cijela Afrika mogla pristojno obući i obuti.
Koliko danas mi u Hercegovini bacimo viška kruha, pečenja i kolača samo nakon jedne jedine svadbe jer nam je preteklo. Nismo dopustili da nam išta usfali. Da smo se barem sjetili pa višak odnijeli u neki starački dom, oni bi od toga živjeli tri dana. Ali, nismo se sjetili. Mi se samo sjetili sebe. Svoga grla i svoga trbuha. Pa smo onda sve što nam je preostalo – bacili!
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu