Dovoljno je pogledati naša polja i sve će nam biti jasno. Ljudi napuštaju mala ali plodna hercegovačka polja. Možda će ipak netko reći: ništa čudno, škrta je to zemlja. A što je onda s bogatom Slavonijom? Ta “zlatna ravnica” danas malo koga zanima. Današnji čovjek kao da želi što manje raditi, a što više imati. Nelogično! I danas se na fakultetima proučava rimsko pravo, a eto neki se pisci iz toga doba tuže kako je u njihovoj državi pravo i pravda bilo ugroženo. Što bismo mi danas rekli? Čini se kako u ovo vrijeme mnogi nastoje uzurpirati pravo, i to mimo i protiv pravde. Danas se mnogo priča o slobodi, a zapravo čovječanstvo je dobrano zarobljeno svim i svačim. Razni moćnici, multinacionalne kompanije i mediji dirigiraju stil i način života. I nesvjesno čovjek postaje rob “općega mišljenja”. U današnje vrijeme raskoš je postala nešto najpoželjnije, odnosno ideal velika broja ljudi. Pohlepom se gotovo nitko ne hvali, ali opažamo je na svim stranama: u mladih i starih, bogatih i siromašnih, svi žele više, i to po svaku cijenu. Da, nekada se uređenom državom smatralo društvo u kojemu su žitelji nastojali povećati zajedničko bogatstvo, a osobno nisu čeznuli za velikim posjedom. Pitamo se, zar je uistinu bilo takvih ljudi, jer danas uglavnom čovjek želi steći što više osobna imanja, i to otkidajući od zajedničkoga posjeda. Eto, tako se ne može stvoriti društvo ni država poželjna za življenje. Život provoditi u dokolici, besposličarenju, nasladama razne vrste, imati novca u izobilju, biti utjecajan i moćan u društvu, pojavljivati se u medijima mnogima je životni ideal. Misleći ljudi sve su ovo još u rimsko vrijeme smatrali vrlo opasnim kako za društvo i državu, tako i za pojedinca. Sv. Augustin velikim je porokom smatrao javno siromaštvo i osobno obilje. Negdje je pukla logika: ili u sv. Augustina ili u nas.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu