Čudno je čudo kako mnoge stvari gledamo samo iz svoga kuta. Kada osuđujemo, onda potvrđujemo svoju viziju svijeta, koja bi trebala biti potvrda da je ono što i kako mi radimo dobro i plemenito. Uvijek trebamo ići logikom: nitko nije savršen. Koliko sam puta možda upravo ja nešto učinio, čime se ne mogu pohvaliti!
I prva postaja Križnoga puta povijest je ljudske svakodnevice – Isusa su osudili na smrt. Mi možda ne osuđujemo na samu smrt, ali na doživotnu robiju – da, jer se netko mora nositi sa svime što mi o drugima govorimo.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu