Prema četvrtome, Ivanovu, evanđelju uskrišenje Marijina i Martina brata sedmo je i posljednje Isusovo znamenje. Ono je uvod u događaje koje teologija naziva Kristovim pashalnim otajstvom, središtem spasenjskih zahvata i liturgijskoga života Crkve. Više od svega ti su događaji znak savršene ljubavi Božje prema ljudima, a ona se i kroz evanđeoski tekst otvoreno očituje nizom primjera.
Zbog Lazara su prolivene mnoge suze. Marijine, Martine, Isusove. Suze su nagovještaj da ljubavi uvijek nešto prijeti, da je sreća na klimavim nogama i da mnoge stvari izmiču našoj kontroli – i tijelo i priroda i život bližnjih. Da je Isus na fizički način danas s nama, kao onda u Betaniji, vjerojatno bi zaplakao kao s Martom i Marijom. Njegovo srce je dijelilo i dijeli ljudsku bol i dobro razumije osjećaj praznine, napuštenosti i nemoći koji ionako slabu vjeru čini još nemoćnijom.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu