Zahvaćeni Isusovom riječju i obasjani njegovim dolaskom prvi učenici spremno prihvaćaju poziv na nasljedovanje. Prvi čin o kojemu nas Matej izvješćuje nije nikakvo izvanredno čudo ili uzbudljiva priredba, nego nešto posve neupadljivo. Susret s prvim učenicima opisuje kao usputan prolazak obalom Galilejskoga mora, a njihovim imenima i međusobnim poveznicama uvodi ih u događaj kao već poznate muškarce.
Nekako se čini da svaki čovjek, ali i svaki narod treba proći kroz mračno razdoblje da bi potom ugledao i više cijenio svjetlost. Kroz to naše podzemlje, prezrenu Galileju našega života, nenametljivi Gospodin prolazi i poziva da ga slijedimo. Kako je samo premudro što svoje kraljevstvo počinje iz nizine, a ne od vrhova. Od ribara, a ne od kraljeva. I kako je spasonosno za nas koji živimo dvije tisuće godina poslije, što plodove svoga djela nije odmah pobrao.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu