Duhovna zvanja nisu prošlost Crkve, ona su njezina budućnost. No ta se budućnost ne gradi sama od sebe. Potrebna je molitva, potrebna je hrabrost mladih, ali i naša zauzetost, kao pastira, obitelji, župnih zajednica. Zvanje se ne rađa u vakuumu, ono niče ondje gdje postoji vjera, žrtva i primjer.
Kao Crkva moramo ponovno otkriti važnost molitve za zvanja. Molitva nije samo duhovna potpora, nego je ona plodna njiva na kojoj Bog sije sjeme poziva. Koliko puta govorimo o nedostatku svećenika, a rijetko se pitamo: kad sam zadnji put iskreno molio za to da netko iz moje obitelji, moje župe, moga naroda odgovori Božjem pozivu? Duhovna zvanja niču tamo gdje se za njih moli: u obiteljima, u župnim zajednicama, u šutnji klanjanja pred Presvetim.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu