Katolička Crkva, koju se optužuje da je protiv znanosti, ne samo da ne uništava obrazovanje, nego ga ona kroz cijelu svoju povijest razvija i potiče.
Osobito je to bilo prisutno u samom začetku sveučilišnog obrazovanja – “mračnom” srednjem vijeku. Naime, u ranom srednjem vijeku (500.-1000.) na tlu Europe događa se seoba naroda. Narodi koji su stigli na ovo tlo kulturno su bili ispod razine dotadašnjih žitelja Rimskoga Carstva. Crkva je bila ta koja je u tom turbulentnom vremenu podizala razinu pismenosti i cjelokupne kulture u Europi. Samostani i njihovo prepisivanje knjiga od velike je važnosti za taj period povijesti. Za takav pothvat bio je potreban kvalitetan kadar, pa su tadašnji redovnici bili redom najučeniji ljudi toga doba koji su svoje bogato znanje prenosili drugima. Sustav obrazovanja baštinjen je iz antike te se dijelio na dvije velike cjeline: kvadrivij (geometrija, aritmetika, glazba i astronomija) i trivij (gramatika, logika i retorika). No ne samo da su redovnici prepisivali vrijedne knjige, nego su i usavršavali sami čin prepisivanja. O čemu se radi? U srednjem vijeku dolazi do “izuma” interpunkcijskih znakova. Dotada su se riječi i rečenice pisale zajedno (!) pa je čitanje bilo jedan prilično naporan zadatak. Srednjovjekovni redovnici pak dolaze na ideju točaka, zareza, ulomaka i sličnih alata koji olakšavaju čitanje teksta. To je, jasno, uvelike populariziralo i prepisivanje i čitanje djela.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu