MOSTAR – Na Bogojavljenje, 6. siječnja 2018., župa sv. Ivana, kao i ostale tri svetih Evanđelista u Mostaru, slavi srebreni jubilej postojanja. Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 1993., točno prije 25 godina, župu sv. Ivana, apostola i evanđelista, osnovao je msgr. Pavao Žanić, biskup. Smatramo da bi bilo hvale vrijedno da taj dan obilježimo svečanom svetom Misom u 11 sati, pisao je na Ordinarijat župnik don Mladen Šutalo.
Na svetkovinu Bogojavljenja biskup je Ratko slavio svetu Misu u 11.00 sati. Bio je to uobičajen svečan dan: crkva popunjena vjernicima s djecom ispred oltara, a mnogo svijeta vani pod kišobranima! Župnik je don Mladen izrazio pozdravnu dobrodošlicu.
Biskup je čestitao srebrni jubilej i župniku i župljanima. I rekao da su bila dva velika motiva da se župe osnuju i prorade. Prvi, da se provede dekret Svete Stolice Romanis Pontificibus, koji je blaženi papa Pavao VI. odobrio in forma specifica. To znači da nema više nikakva priziva, ima se provesti; drugi razlog, da se izađe u susret ljudima u teškim ratnim uvjetima: karitativno, pastoralno, sakramentno i u svakom drugom ljudskom i crkvenom pogledu. Uostalom, navedene statistike pokazuju kako se trebalo kroz ljute nevolje probijati. A poseban je problem izgradnja crkve i crkvenih prostorija. Prije 25 godina zamolili smo i molimo sve do danas svete Evanđeliste da oni re/evangeliziraju gradske župe i sredine. A i svih 13 svećenika koji su djelovali u ovoj župi očito nisu bili skrštenih ruku, nego sklopljenih na molitvu i otvorenih na djelovanje. Svima bila velika hvala i od Boga plaća!
Biskup je u homiliji na Evanđelje dnevne svetkovine spomenuo tri kategorije kraljevstva: prva, ona tri kralja s Istoka, koja je crkvena tradicija tako identificirala prema trima velikim darovima: zlatu, tamjanu i smirni. Čak im je dala i imena: Gašpar, Melkior i Baltazar. Oni su pravi Bogotražitelji, istražitelji knjige Božje prirode i kozmosa, zvjezdoznanci. Kada su primijetili čudesnu “zvijezdu” Isusovu, nisu je više noću puštali iz vida. Slijedili su je vjerno i neumorno. Bila im je putokaz u tminama hoda i posrtanja do cilja. Tako u neka doba izbiše u Jeruzalemu da pozdrave i raspitaju se kod kralja Heroda: “Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa dođosmo pokloniti mu se.”
Pravo je čudo kako Herod – to je druga kategorija kraljevanja – mirno sluša mudrace ili kraljeve i svjetuje ih da pođu u Betlehem, da se raspitaju za dijete. “Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem pokloniti mu se.” To je kralj koji se ne drži poklona Bogu, nego samo pokolja svojih suparnika. On je smaknuo ili potjerao više svojih žena iz svoga krvoločna dvora, a tri je sina doslovno udavio: Aleksandra, Antipatera i Aristobula. Svoje je kraljevstvo kanio razdijeliti među preostala četiri sina: Agripu, Antipu, Arhelaja i Filipa. Mudraci se pozdraviše i pođoše, Dijete nađoše, duboko mu se pokloniše, darove mu dadoše i, poučeni u snu, vratiše se “drugim putem u svoju zemlju” (Mt 2,1-12).
A treća je kategorija kraljevstva ova Isusova. Isusa čak poganski mudraci i kraljevi proglašavaju “novorođenim kraljem židovskim”. Njemu je Bog Otac dao kraljevstvo Istine i Života, kraljevstvo Svetosti i Milosti, kraljevstvo Pravednosti, Ljubavi i Mira. Kako divne karakteristike kraljevstva koje je ponuđeno svim ljudima. Čak i u molitvi Očenaša kršćani zazivaju Boga Oca da dođe Kraljevstvo njegovo u ljudska srca! Vidjevši da je izigran, kralj Herod, posla dželate da u Betlehemu pobiju svu mušku djecu od dvije godine na niže, da mu ne izmakne novorođeni kralj židovski. On je, međutim, taj put izmaknuo, ali ne će izmaknuti onaj posljednji, gdje će mu čak iznad glave biti napisan naslov: Isus Nazarećanin, kralj židovski! Znamo da nije Kralj samo židovski, nego svega svijeta.
I ove četiri župe slavljenice u Mostaru: svetoga Mateja na Rudniku, svetoga Marka u Cimu, svetoga Luke u Ilićima i svetoga Ivana u Centru II. već 25 godina probijaju se poput istočnih kraljeva za zvijezdom, koja je Isusova, da se unese što više njezina svjetla u ovaj grad; da Crkva, poput svoga utemeljitelja Krista Gospodina, bude lumen gentium – svjetlo narodima; da ljudski nered ne postane zakon i sustav iz Herodove obitelji; da se novi životi radosno dočekuju, a da se preminuli dostojanstveno ispraćuju; da se sveti sakramenti zakonito primaju i dijele; da se nova duhovna zvanja množe i ostvaruju!
Sve na slavu i diku Božju, a na ponos gradu i narodu!
Izvor: Crkva na kamenu