17. obljetnica smrti biskupa Pavla Žanića

MOSTAR – U srijedu, 11. siječnja 2017., biskup Ratko Perić predvodio je slavlje sv. Mise u povodu obljetnice smrti svoga prethodnika biskupa Pavla Žanića (1918.-2000.). U koncelebraciji su sudjelovali svojedobni biskupovi prvi suradnici: generalni vikari msgr. Ante Brajko i msgr. Luka Pavlović, tajnik i kancelar don Ante Luburić, sadašnji generalni vikar don Željko Majić, katedralni vikar don Davor Berezovski i biskupov tajnik don Marin Skender.

Biskup je Ratko u homiliji, oslanjajući se na odlomak dnevnoga Markova Evanđelja (1,35-39) govorio o Isusu koji je uvijek imao vremena za molitvu Ocu nebeskomu i u molitvi se pripremao što će reći ljudima. Apostoli na čelu sa Šimunom Petrom znali su ga prekinuti u molitvi javljajući mu: “Svi te traže”. Očito su bili željni ne samo njegovih riječi, koje su bile potresne i plamene, nego kudikamo više njegovih čudesa tjelesnoga ozdravljenja! A on bi znao odgovoriti apostolima: “Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.” I prođe svom Galilejom: “propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio” (Mk 1,35-39). Isusu je na prvom mjestu bilo propovijedanje, pa onda tjelesno liječenje i izgonjenje zloduha. Propovijedanje o milosrdnom Ocu nebeskomu, o Kraljevstvu Božjemu, koje je oslikavao s mnoštvom živopisnih prispodoba uzetih iz svakidašnjega života.

U trostrukoj službi biskupa i prezbitera na prvom je mjestu propovijedanje, poučavanje, katehiziranje; na drugom posvećivanje i na trećem upravljanje.

Msgr. Žanić propovijedao je 30 godina kao svećenik u Splitskoj biskupiji i 22 godine kao biskup u Hercegovini: 10 godina kao koadjutor (1970.-1980) i 13 godina kao ordinarij (1980.-1993.). Ne samo u Hercegovini, nego i izvan nje, kamo je god bio pozvan.

Don Pavao Žanić kao katedralni župnik u Splitu, poznat kao izvrstan propovjednik, bio je pozvan održati predavanje “Uvjeti uspjeha propovijedi”, koje je izdano u Zborniku liturgijskog tečaja II., Zagreb, 1963., str. 81-94, a ponovo objavljeno u njegovu zborniku Istina oslobađa, Mostar, 1992., str. 317-333.

Tu je istaknuo da se propovjednik mora pripremati i molitvom i studijem za svoje homilije. Mora svoju nedjeljnu propovijed, barem s početka, svu napisati, a tijekom vremena barem glavne točke. On je naveo, ako propovijed želi biti učinkovita, mora biti:

jednostavna – naravna, nenamještena, s jednostavnim temama, s jednostavnim rječnikom jer se ponajviše govori jednostavnim ljudima;

jasna – razumljivim rečenicama izgovorena, shvatljivim primjerima i zaključcima izložena;

konkretna – bez apstraktnih, nevjerojatnih i nedokazanih tvrđenja;

kratka – “Odveć duge propovijedi posljedica su toga što nisu spremljene. Kad kockar, kartaš gubi, neće da napusti igru nadajući se uvijek da će svoj slabi položaj popraviti i gubitak nadoknaditi; kad sve proigra, onda još čini posljednji pokušaj, da zaigra i kabanicu. Bolje bi mu bilo da je prestao čim je počeo gubiti. Kad propovjednik nije spremio propovijed, on se od početka gubi, i umjesto da prestane, on se uvijek nada da će popraviti gubitak, te nastavlja da se topi i dalje gubi mjesto da što prije prekine” (Zbornik, 1992., str. 326).

Biskup je Ratko zahvalio Bogu na daru biskupa Žanića koji je više od dva desetljeća ulagao svoj biskupski talent u Crkvu u Hercegovini ne samo svojim kvalitetnim propovijedima, nego i tolikim drugim djelima: osnivanjem Biskupijskoga caritasa, 1982.; Teološkoga instituta, 1987., Crkve na kamenu 1980., rješavanjem “hercegovačkoga slučaja” od početka i “međugorskoga fenomena” od 1981. nadalje. Bog mu dao vječni mir u nebu!

Izvor: Crkva na kamenu/KIUM