TRAVNIK – Jedanaesti Međudekanski susret u Bosni i Hercegovini održan je, 18. travnja 2024. u prostorijama Nadbiskupijskog sjemeništa Petar Barbarić u Travniku pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tome Vukšića, predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Sudjelovali su dijecezanski biskupi iz Mostara i Banje Luke mons. Petar Palić i mons. Željko Majić, franjevački provincijal iz Mostara fra Jozo Grbeš, franjevački provincijski vikar iz Sarajeva, generalni vikar iz Mostara, članovi Vijeća za kler i sjemeništa BK BiH i šesnaest od 28 dekana koliko ih ukupno ima u 29 dekanata u sve četiri biskupije u Bosni i Hercegovini: Banjolučkoj, Mostarsko-duvanjskoj, Trebinjsko-mrkanskoj i Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
U svojoj uvodnoj riječi nadbiskup Vukšić zahvalio je svima za dolazak te napomenuo da se nekoliko dekana, koji su toga jutra krenuli prema Travniku, moralo vratiti zbog nepredviđenih poteškoća tijekom putovanja. Ukratko je podsjetio na tijek prethodnog Međudekanskog susreta održanog na istom mjestu, 27. travnja 2023., tijekom kojeg se posebno promišljalo o sinodskom hodu na biskupijskoj i na europskoj kontinentalnoj razini.
Sudionici susreta saslušali su izlaganje izvanrednog profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu vlč. Davora Vukovića na temu „Misijska preobrazba Crkve i svećeništva“. U svom izlaganju vlč. Vuković je ukazao na neke misijske perspektive Crkve i svećeništva u suvremenom svijetu, osobito na tragu misli pape Franje, relevantnih crkvenih dokumenata i suvremenih teologa. Podsjetio je na misijsku narav i bit same Crkve te promišljao o poticajima na misijsku preobrazbu čitave Crkve, osobito svećeničke službe. Spomenuo je da papa Franjo sanja misijsku preobrazbu čitave Crkve kroz logiku, tj. dinamiku izlaska ističući da se ta dinamika javlja neprestano u povijesti spasenja kao i da od Abrahama i starozavjetnih proroka, sve do Isusa i apostola stoji imperativ i poziv: „idite, pođite, izađite“. Podsjetio je da je Kristova Crkva od svog početka bitno misijska, odnosno misionarska te dodao da danas taj poziv odjekuje u novim okolnostima i izazovima koji se postavljaju pred evangelizacijsko poslanje Crkve kao i da su svi pozvani na taj novi misionarski izlazak na sve periferije koje trebaju svjetlo evanđelja. Spomenuo je da papa Franjo govori o zadaći pastoralne i misijske preobrazbe čitave Crkve koja se ne tiče tek misionara i misionarki uključenih u misiju ad gentes, već cjelokupne Crkve i čitavog njezinog djelovanja kao i da su čitava Crkva i svi njezini vjernici i službenici, zajednice i institucije pozvani na misijsku preobrazbu i na dinamizam izlaska. Napominjući da je svećeništvo, bez sumnje, potrebno pastoralne i misijske preobrazbe, jasno je istaknuo da će svaka preobrazba svećeništva biti uzaludna, ako joj ne prethodi čvrsta ukorijenjenost u Isusu Kristu, u Riječi Božjoj, u euharistiji i u duhovnom životu.
Nakon diskusije na temu misijske preobrazbe Crkve i svećeništva, dekani su također progovorili o poduzetim inicijativama na međudekanatskoj povezanosti od broćanskog i banjolučkog dekanata, koji su prvi poduzeli konkretne akcije međudekanatske povezanosti, preko početnih koraka povezanosti koje su ostvarili sarajevski s mostarskim, usorski s duvanjskim, kreševski s trebinjskim, doborski sa širokobriješkim, bugojanski s grudskim i jajački s brčanskim dekanatom do planiranih inicijativa međudekanatskog povezivanja ramskog i bihaćkog dekanata, sutješkog i ljubuškog, travničkog i stolačkog, tuzlanskog i čapljinskog, šamačkog i livanjskog, derventskog i posuškog te žepačkog i bosanskogradiškog i prnjavorskog dekanata. Iznesene su i pojedine poteškoće, ali i vrlo lijepi primjeri bratskog svećeničkog i vjerničkog susretanja, upoznavanja i povezivanja između partnerskih dekanata.
Sudionici susreta upoznati su da je u Nedjelju solidarnosti, 3. ožujka 2024. u svim biskupijama u Bosni i Hercegovini prikupljena kolekta u visini od 265.119,39 KM i to: u Vrhbosanskoj nadbiskupiji 75.455,00 KM, u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji 174.910,49 KM i u Banjolučkoj biskupiji 14.753,90 KM. Ta sredstva bit će podijeljena na 106 župa koje imaju manje od po 200 vjernika i to: na 63 župe u Vrhbosanskoj, 32 u Banjolučkoj te na šest župa u Mostarsko-duvanjskoj i pet u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. I s ovoga susreta biskupi izražavaju zahvalnost vjernicima u svim svojim biskupijama koji su i ovoga puta pokazali darežljivost, velikodušnost i razumijevanje posebno prema onim svećenicima i njihovim zajednicama koje i danas trpe posljedice rata i poraća u nastojanju da opstanu na svome i svjedoče vjeru u Krista uskrsloga i živoga. Potiču sve dekane, župnike i pastoralne djelatnike da prednjače u duhovnoj, kulturnoj i materijalnoj potpori i povezanosti upravo s takvim župnim zajednicama koje mogu druge obogatiti ponajprije svojom vjernošću, postojanošću i svjedočenjem.
U okviru Međudekanskog susreta svi okupljeni biskupi i svećenici zajedno s odgojiteljima, u sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage slavili su Svetu misu uz sudjelovanje brojnih štovatelja časnog sluge Božjega Petra Barbarića. Euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup Vukšić, a prigodnu propovijed uputio biskup banjolučki mons. Željko Majić.
Sjemenišna Uprava sa suradnicima i suradnicama, na čelu s rektorom preč. Željkom Marićem, uoči ovog susreta upoznala je biskupe s trenutnim stanjem i radovima u dijelu zgrade koji je vraćen na korištenje vlasniku – Nadbiskupiji vrhbosanskoj.
Euharistijsko slavlje u okviru 11. Međudekanskog susreta Bosne i Hercegovine, u četvrtak 18. travnja 2024. u crkvi Nadbiskupijskog sjemeništa „Petar Barbarić“ posvećenoj sv. Alojziju Gonzagi u Travniku, predvodio je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, u zajedništvu s biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petrom Palićem i biskupom banjolučkim Željkom Majićem te uz koncelebraciju provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Joze Grbeša, vikara Provincije Bosne Srebrene fra Janka Ćure, generalnog vikara iz Mostara mons. Nikole Menala i još 28 svećenika među kojima većina dekana iz svih biskupija u Bosni i Hercegovini. Školska sestra franjevka s. Marica Pavlović s članovima zbora animirala je liturgijsko pjevanje. Sjemeništarci su asistirali kod oltara te pročitali prvo misno čitanje i molitvu vjernika.
Na početku Svete mise rektor sjemeništa „Petar Barbarić“ i ravnatelj istoimenog Katoličkog školskog centra u gradu na Lašvi preč. Željko Marić pozdravio je sve nazočne među kojima hodočasnike koji se svakoga četvrtka okupljaju u crkvi sv. Alojzija Gonzage, i sve sudionike međudekanskog susreta koji se održava u prostorijama ovog odgojnog Zavoda. Poseban pozdrav uputio je nadbiskupu Tomi, biskupu Petru te osobito nedavno zaređenom biskupu banjolučkom mons. Majiću. U svoje ime i u ime okupljenih vjernika uputio je čestitku biskupu Željku i zahvalio što je i kao svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije redovito pratio rad ovog Zavoda. „Mi se nalazimo u jubilarnoj godini za naš Zavod – 150 godina od rođenja hercegovačkog sjemeništarca, časnog sluge Božjega Petra Barbarića. Zato nam je ovaj susret i pripremno slavlje“, kazao je rektor Marić koji je podsjetio da se upravo u ovo vrijeme u obližnjoj župi i franjevačkom samostanu u Gučoj Gori vjernici župa travničkog dekanata opraštaju od pokojnog župnika susjedne župe Bučića fra Nikice Zlatunića. Zamolio je sve da ga u svojim molitvama preporuče Božjem milosrđu.
Uvodeći u Misno slavlje nadbiskup Tomo uputio je pozdrav biskupima, ocu provincijalu, braći svećenicima te ostalim nazočnim vjernicima. Sve okupljene potaknuo na molitvu da providnost Božja „čim prije na čast oltara dovede časnog slugu Božjega Petra Barbarića“. Podsjetio je da su svećenici i biskupi danas tu okupljeni na svom redovitom Međudekanskom susretu te zahvalio dragom Bogu za milost zajedničkoga euharistijskog slavlja. Pozvao ih je da, poput Isusovih učenika – ohrabrenih njegovim ukazanjem i njegovim dolaskom među njih nakon uskrsnuća, sve više jačaju u vlastitoj vjeri u Kristovo uskrsnuće i iz te vjere navješćuju radosnu vijest onima koje susreću te krštavaju one koji žele milost Božju. „I neka nam dragi Bog oprosti sve naše slabosti i grijehe na našem putu vjere u Isusovo uskrsnuće i na našem putu naviještanja Isusova evanđelja“, kazao je nadbiskup Vukšić uvodeći u pokajnički čin na početku Svete mise.
Nakon što je đakon don Antonio Zurdum navijestio evanđeoski misni odlomak, prigodnu propovijed uputio je biskup Željko Majić koji je podsjetio da sv. Luka opisuje prve jeruzalemske kršćane kao zajednicu jednog srca i duše kojima je sve bilo zajedničko. „Oni su pripadali jedni drugima bez sebičnosti kako u duhovnom tako i u materijalnom smislu. Stoga i ja želim odmah na početku pozdraviti ovaj naš dan zajedništva po vjeri u Isusa Krista u kojemu i mi danas svjedočimo ono što je živjela prva Crkva. Stoga, dao Bog da ovakvih dana zajedništva i međusobne solidarnosti i razumijevanja bude više, da to bude glavno obilježje ove krajevne Crkve“, kazao je biskup Majić te se osvrnuo na prvo misno čitanje iz Djela apostolskih koje prikazuje djelovanje đakona Filipa.
„Filip đakon, a naziva ga se i ‘evanđelist’, jedan je od sedmorice kojega su apostoli postavili u službu đakona za službu u Crkvi u Jeruzalemu. (Dj 6,1-7) Kada je došlo do velikog progonstva Crkve u Jeruzalemu i on poput mnogih napušta Jeruzalem i odlazi u krajeve samarijske“, kazao je biskup Željko dodajući da je đakon Filip propovijedao Krista i da je mnoštvo jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio i gledalo znamenja koja je činio. „Današnjem ulomku iz Djela upoznaje nas pobliže o načinu Filipova apostolata. Filip ponukan Duhom – ‘Anđeo mu se Gospodnji obrati’ – kreće na put koji je pred ljudskim očima pust. No, Filip sluša glas: usta i pođe. Odjednom eto pred njim čovjeka – u ovom slučaju Etiopljanina – dvorjanina koji bijaše nad kraljičinom riznicom. Dvorjanin čita, a ne razumije što čita. A kako će razumjeti, ako ga tko ne pouči. Treba učitelja. Filip mu sve potanko tumači. Filipovo tumačenje tako je snažno. Čim je Etiopljanin ugledao vodu znao je što mu je činiti: ‘Evo vode! Što me priječi da se krstim?’ Siđoše obojica u vodu i Filip ga krsti. Čim ga krsti, Duh Filipa ponese dalje na novi zadatak, a Etiopljanin radosno nastavlja putu, ali sada u novosti života“, kazao je biskup banjolučki.
„Draga braćo i sestre, poštovani i dragi svećenici. Razmišljajući na ovom ulomku iz Djela, uvijek sam u mislima imao ovaj naš narod – naš kraj, nas svećenike. Po tko zna koji put nasta progon u ovoj našoj zemlji. Mnogi su se razbježali u europske, američke, australske i ne znam koje druge zemlje. S njima u te krajeve pođoše i mnogi svećenici i đakoni da im propovijedaju Evanđelje. Želimo vjerovati, i na tu nakanu se Bogu moliti, da su mnogi koji su napustili ove naše krajeve postali evangelizatori prostora u koji su došli; da su u progonstvo otišli sa sjemenom Riječi i tu Riječ posijali u krajeve u koje dođoše. Zato, kako ne reći: divan je naš Bog koji ravno piše i po krivim crtama našega ljudskoga umovanja. Ali u ovom našem Jeruzalemu, Bogu hvala, uz apostole ostade lijep broj svećenika da dvore svoj narod kruhom anđeoskim i utjehom nebeskom“, kazao je pastir Crkve banjolučke.
“Kako je ohrabrujuće i srcu ugodno bilo pročitati neki dan vijest iz Sarajeva da se na Saboru Vrhbosanske nadbiskupije okupilo oko 230 svećenika. Veliki je to Božji dar – 230 svećenika jedne nadbiskupije oko svoga pastira u razmišljanju i molitvi. Dakle, zajedno s dramatično umanjenim brojem vjernika, Bogu hvala, ostao je vrlo lijep broj svećenika. I ne samo ovih 230 okupljenih u Sarajevu. Tu je brojno svećenstvo hercegovačkih biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske; tu je dobro i brojno svećenstvo mučeničke Banjolučke biskupije. Stoga, dragi moje narode Božji, za sve njih molite se nemojte se umoriti moliti Bogu za svoje svećenike. Imat ćete nas onakve kakve nas izmolite. Uzdižite svagdanje molitve za svoje svećenike“; rekao je biskup Željko.
„ A vas, poštovani i dragi dekani, i preko vas sve svećenike ove krajevne Crkve pozivam i hrabrim da Duhom ne malakšete; da se poput đakona Filipa Duhu Svetomu otvarate i on neka vas, neka nas vodi; da poput Filipa i mi krenemo, ljudskim očima gledano, pustim putem u još pustiju Gazu. Tko zna koji nas tamo „etiopljanin“ čeka; čovjek koji treba naše tumačenje, čovjek koji treba našu riječ, našu utjehu, čovjek kojemu su poput dvojice učenika iz Emausa potonule sve lađe nade, vjera splasnula, umanjila do kritične razine, a iz ranjenoga srca izlila se velika količina ulja ljubavi. Priđi mu popu Isusa, poput Filipa. Protumači mu pisma da mu se sumnje rasprše, vjera poraste, unatoč tolikih životnih poteškoća ne umre nada i unatoč tolikih rana srca umnaža se ljubav… Neka nam sv. Filip, koji je na poticaj Duha Svetoga pošao u pustu Gazu u kojoj ga je čekao čovjek da ga Bogom ispuni, bude nadahnuće i kod Gospodina zagovornik u našem pastoralnom radu u ovoj krajevnoj Crkvi“, kazao je biskupo Majić na kraju svoje propovijedi.
Na kraju Svete mise svi zajedno su, kao i svakog četvrtka, izmolili molitvu za proglašenje blaženim časnog sluge Božjega Petra Barbarića.
Izvor: Crkva na kamenu/KTA
