Uvijek je lijepo doživjeti obljetnicu i sjetiti se nekoga događaja i razdoblja od tog događaja do danas. Ako su lijepa prisjećanja, ako je razdoblje uspješno, ako se slavi s radošću i puna srca, to daje jednu novu dimenziju življenja i svakom pojedincu i svakoj zajednici. Znano je da su Drinovci 1971. proslavili 100 godina od obnove župe, pa iako se primiče četiristota obljetnica prvoga pisana spomena župe Drinovci, bio je red, a bilo je i volje da se dostojno obilježi i 150. obljetnica obnove naše župe.
Sve je to znala i svojski prije pet godina prihvatila nova svećenička ekipa u Drinovcima, župnik fra Josip Mioč i kapelan fra Velimir Bagavac kad su došli u ovu dosta živu, organiziranu i čvrstu, ali u pojedinim duhovnim i materijalnim segmentima pomalo zapuštenu župu. Neka su, naime, pastoralna udruženja utihnula, obnova filijalnih crkava bila je nedovršena, a župna crkva i spomenik ispred nje bili su potrebiti skoro cjelovite rekonstrukcije, a vjernici su bili pomalo inertni i neinventivni. Dakako, svi smo bili pomalo skeptični kada su krenuli tiho, ali odlučno i ustrajno. Odmah su obnovili mali dječji zbor, pa osnovali tri filijalna zbora, intenzivirali rad velikoga župnog zbora, čitača, udruge Trećega reda sv. Franje i FRAME, povećali brojnost ministranata, doslovno oživjeli župno Pastoralno vijeće i Pogrebnu udrugu “Sveti Mihovil”, podržali osnivanje i rad molitvene zajednice “Mihael” i potakli osnivanje zajednice “Misericordia” – humanitarne udruge mladih.
Župnik je neumorno uspostavljao dobre veze i korektne odnose i s civilnim drinovačkim institucijama i udruženjima: Osnovnom školom, Organizacijskim odborom Šimićevih susreta, Mjesnom zajednicom, ambulantom, HNK Drinovci, HBK Drinovci, Maticom hrvatskom, udrugama lovaca i ribolovaca, planinarima, kulturnjacima, privatnim poduzetnicima, drinovačkim odseljenicima i običnim ljudima. Nekako kao da je imao intenciju sve Drinovčane povezati nekim nevidljivim drinovačkim nitima, a nije se ustručavao suradnje i kontakta s Općinom i drugim širim državnopolitičkim, kulturnim i crkvenim institucijama. U Drinovce su se češće navraćali drinovački svećenici i časne sestre, bivši župnici i kapelani, poznati propovjednici (A. Vučković, D. Stojić, I. Mandurić…) pjevači (Klapa sveti Juraj, Bratovština, Grga, Emanuel, Škoro, Mia Dimšić, Tiho Orlić, Dalmatino …), bile su brojne promocije, dramske predstave, izložbe, izleti, hodočašća, predavanja… i cjelokupni duhovni život je neosjetno poprimio novu dimenziju. Sve se pokrenulo.
Odmah na početku, završeni su preostali radovi na filijalnim crkvama u Blaževićima, na Bilom Grebu i Drinovačkom Brdu, te su izrađeni stručni projekti dogradnje i potpune obnove župne crkve, spomenika i kompletna crkvenog dvorišta. Krenulo se smjelo i odlučno. Svu skepsu, nepovjerenje i opstrukciju rušio je neočekivano velik odaziv drinovačkoga vjerničkog puka u svekolikoj potpori, te pohvale i pomoć pojedinaca i institucija sa strane. Danas gledajući, sve one radne akcije oko crkve i dvorišta, akcije čišćenja smeća, prikupljanja pomoći, blagdanske tradicije… koje su nas učvršćivale u spoznaji da trebamo i možemo bolje, bile su kao dobar trening za pripremu obilježavanja Obljetnice. Činilo se da su je svi, upravo svi na svoj način spremni podržati. Župnik, Miro i “Misericordia” vukli su i osmišljavali, a članovi za tu prigodu formirana Organizacijskog odbora i mnogi drugi punim su srcem pratili i podržavali. Kao da su se sve te bujice samostalnog djelovanja svih navedenih pastoralnih i civilnih udruga i udruženja slile u jednu silnu rijeku drinovačkoga zajedništva.
Da, radovi dogradnje sakristije te obnove crkve, dvorišta i spomenika još nisu završeni, ali je napravljeno nemjerljivo više od početne ideje, monografija župe još nije tiskana ali je prikupljeno toliko podataka i napisano više teksta nego smo mogli sanjati, a ni planirani godišnji hodogram programa obilježavanja nije bio provediv zbog zdravstvene situacije uzrokovane epidemijom, pa ni pozivnice gostima za Obljetnicu nisu bile protokolarne, ali svemu tome unatoč, ipak je sve teklo dobro. Mnogi su nas gosti pohvalili da je bilo savršeno!
Svečana proslava Obljetnice upriličena je u nedjelju 1. kolovoza 2021. U čast Drinovačkoga domobrana na Bartuluši je pred zajedničkim spomenikom, uz tihu molitvu položeno cvijeće i upaljene svijeće za mir duša svih poginulih za Domovinu. Uz koncelebraciju zamjenika provincijala i dvadesetak svećenika koji su pretežno rođeni ili službovali u Drinovcima, svetu je Misu predslavio i nadahnuto propovijedao biskup mostarsko-duvanjski Petar Palić. “Drinovci su nadaleko poznato i priznato ishodište katoličke duhovnosti, hrvatske kulture i domoljublja. U 150 godina župe 75 svećenika i redovnika nema nitko u hrvatskom narodu, te još 46 časnih sestara i na desetine duhovnih zvanja po majčinoj liniji. Čestitam vam na braći Šimić, desetinama književnika, stotinu doktora znanosti i tisuću intelektualaca poteklih iz Drinovaca. Bog vas blagoslovio!” Lijepo je bilo čuti sve te pohvale, a lijepo je bilo čuti i prigodni zajednički drinovačko-ružićki zbor koji je svetu Misu popratio zdušnim pjevanjem. Uz biskupove čestitke župniku, njegovim suradnicima te brojnim domaćim i pristiglim Drinovčanima, svečani blagoslov udijeljen je za dvadesetak časnih sestara, nekoliko stotina vjernika iz susjednih župa te eminentne goste iz društveno-političkoga života iz BiH i Republike Hrvatske. Vidno ushićen župnik je zahvalio svima, a prije svega svojim prethodnicima i sve nazočne pozvao na zajednički objed i druženje kod obližnje osnovne škole.
“Ma zadivljujući je način na koji ste vi sve ovo pripremili za skoro 2000 ljudi, ali mi nije jasno kako ste namamili i vjetar, da se barjaci ovako vijore i da ne bude vrlo vruće na ovoj višednevnoj žezi”, našalio se Marinko Čavara, predsjednik FBiH. “O ništa se ti nemoj čuditi Drinovčanima i njihovu utjecaju i na nebu i na zemlji”, odvrati mu vukovarski Tihaljčanin Zvonko Milas, izaslanik predsjednika Vlade RH. Doista, uz drage goste: zastupnike svih razina u BiH, predsjednike, ministre, načelnika Gruda i susjednih općina, ravnatelje, novinare, nazočili su brojni poznati “Drinovčani iz svijeta” različitih zanimanja, koji su u svojim pozdravnim obraćanjima i spontanu ophođenju pokazivali da se ovdje osjećaju pravim domaćinima. I potpuno smo sigurni da će kada čuju priče i dojmove duboko zažaliti svi oni koji danas nisu mogli doći u svoje Drinovce.
Svi ljubazno posluženi, bogato nasićeni i napojeni ukusnom hranom i hladnim pićem, razdraganom pjesmom i razgovorom ugodnim, svima je pokazan znak poštovanja i dobrodošlice. Kao da je nevidljiva Božja ruka ravnala svime, čini se da se svatko i od domaćina i od gostiju trudio pokazati ono najbolje i najljepše u svom karakteru. “Mogli bismo mnoge, ali ne ćemo isticati imena pojedinaca ni skupina, jer svi ste dali sve od sebe, nego vam svima čast i hvala na ovakvu danu, Bog vas sve blagoslovio!”, napisao je u poruci župnik fra Josip.
Uvečer nakon kratka predaha svi smo željno očekivali koncert Marka Perkovića Thompsona na stadionu HNK Drinovci. Zarana se rijeka automobila i pješaka iz svih krajeva Herceg-Bosne i Dalmacije počela slijevati prema Boljavi. Drinovački su volonteri bili na visini zadatka, a “Misericordia” je bila pravi domaćin i svime vrsno rukovodila. Desetak tisuća ljudi, bez ijedna većeg propusta i incidenta, bez prijekora i ružna pogleda, doista sve je funkcioniralo. I Thompson je bio vidno oduševljen. Doista izniman ambijent, doista prekrasna atmosfera, doista veličanstven koncert da ne znaš je li jače proključalo kada su pjevane legendarne Čavoglave i Kupreška, ili kad su na binu izišli olimpijski pobjednici Mateja Jelić s trenerom, po ocu Drinovčaninom, Tonijem Tomasom, ili kada je ushićeni župnik fra Josip iz srca zahvalio svima, ili kada je Thompson na kraju poručio: “Uvijek uz Božju pomoć čuvajte vjeru otaca, čuvajte svoj dom i Domovinu kao svetinju, i pronosite ljubav kao tajnu dvaju svjetova na sve ljude i sva živa Božja stvorenja!”
Dragi moji Drinovčani, neka nam dragi Bog podari još puno ovakvih obljetnica!
Petar Majić
Izvor: Crkva na kamenu
