BIJELO POLJE – Na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, 7. listopada 2016., u samostanu sv. Franje u Bijelom Polju upriličena je proslava dijamantnog jubileja naših sestara: s. Cecilije Galić, s. Asumpte Rozić, s. Lidije Čerkez, s. Pije Slišković i s. Dobroslave Vučić. Stupanjem u novicijat prije šezdeset godina njih sedam započelo je redovnički život. Dvije od njih preselile su se u vječnost: s. Imelda Paradžik (2010.) i s. Andrijana Hrkać (2015.).
Kišno vrijeme i radni dan mnoge su omeli da sudjeluju u proslavi visokog jubileja naših sestara, ali svečarsko raspoloženje ništa nije umanjilo. Euharistijsko slavlje predvodio je mjesni biskup mons. dr. Ratko Perić u zajedništvu s generalnim vikarom don Željkom Majićem, duhovnikom sestara fra Tomislavom Pervanom i još desetak svećenika.
U prigodnoj homiliji o. Biskup je tumačio tri dara koja nam Bog daje. Prvi dar jest dar mira. Mira koji nam Isus daje. Nakon što u sakramentu pomirenja priznamo “kako smo razumom zglajzali, kako smo srcem svrnuli s puta, kako smo jezikom pogriješili”, Isus nam daje svoj mir i ponovno sve dovodi u sklad. A sestre jubilantkinje već su šezdeset i više godina dionice toga mira po molitvi i po svetim sakramentima, osobito po svetoj ispovijedi i po svetoj misi kao i po svemu svome djelovanju. “Eto prigode, eto razloga vaše zahvalnosti Isusu za njegov dar mira.” Drugi dar jest dar Majke. Isus je viseći na križu dao Ivanu Mariju za majku, a Crkva vjeruje da ju je preko Ivana dao svima nama za duhovnu majku. Spomenuo je i današnji blagdan i majčinsku ulogu Gospe po molitvi krunice u bitci kod Lepanta. Treći dar je dar samoga sebe u Presvetom Tijelu i Krvi, u euharistiji. Nakon tumačenja svakoga od ovih Božjih darova obraćajući se jubilantkinjama o. Biskup je zaključio: “Evo prigode, evo razloga da na poseban način i ovom svetom misom, koja je Tijelo i Krv Kristova, izrazite Isusu u Presvetom Trojstvu osobitu zahvalnost: zahvalne za dar mira, zahvalne za dar Gospe i zahvalne za dar euharistije!”
Nakon homilije “dijamantne” sestre su obnovile svoje zavjete izgovarajući obrazac zavjetovanja što su ga sa zanosom i predanjem izrekle prije šezdeset godina i otada svednevice potvrđivale svojim životom i vjernošću Gospodinu i svojim obećanjima.
Prije završnoga blagoslova čestitku jubilantkinjama uputila je i s. Zdenka, provincijska predstojnica. Zahvalila je o. Biskupu na njegovu dolasku i velikodušnoj pastirskoj brizi za našu zajednicu. Čestitajući jubilantkinjama između ostaloga kazala je:
“Drage sestre jubilarke: Cecilija, Asumpta, Lidija, Pija i Dobroslava! Iskreno se radujem što danas zajedno s vama mogu uskliknuti: ‘Velika nam djela učini Gospodin!’ (Ps 126,3). Zahvaljujem Gospodinu koji je i po vama učinio velike stvari. Vi ste, drage sestre, prije 60 godina prepoznale Božji poziv i odlučile Mu se odazvati. Kristu ste povjerovale i dale Mu se posve na raspolaganje, svjesne da On treba vjernih i neumornih suradnika. (…) Kao i kod Marije i u vašem životu bilo je ‘žalosnih otajstava’ obilježenih trenutcima trpljenjâ i nejasnoćâ, kušnji zbog neodgodivih i zahtjevnih odluka, ali vi ste i tu zajedno s Njom prepoznavale Gospodina na djelu očitujući Mu svoju punu raspoloživost: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!’ (Lk 1, 38). U nejasnim stranicama vaših životâ, u iskustvima koja su nadilazila vaše snage i spoznaju, u pitanjima smisla, makar i u tami, otkrivale ste Božju utjehu i vjerom dodirivale istinu da Bogu ništa nije nemoguće (Lk 1,37).
Od srca vam čestitamo na neustrašivosti, postojanosti i vjernosti Gospodinu u zgodno i nezgodno vrijeme! Izražavamo vam priznanje i zahvalnost za šest desetljeća rada praćenog molitvom i odricanjem, za srdačnost i uslugu, marljivost i duhovnu energiju koju ste pokazivale i darivale našoj Provinciji i Crkvi, bilo u domovini bilo u svijetu. Ni nakon zaslužene mirovine vi ne mirujete. Svojim godinama želite nadodati još života pa vam srca s pjesnikom šapću: ‘Predobri, nikada neću iskati od tebe da mi druge dadeš utjehe i sreće zato što za tvoju slavu radim osim da tebe svuda, svuda nosim kao što te nosih u danima mladim’. (A. Kokić).”
Na kraju je o. Biskup pohvalio lijepo pjevanje sestarskog zbora. “Ali, što one pjevaju!”, dodao je, misleći na jubilantkinje. “I tako šezdeset godina. One su najljepša melodija. I memorija…”
Nakon čestitanja sestrama slavljenicama radosno zajedništvo nastavljeno je u sestarskom blagovalištu uz okrjepu koje su pripravile i poslužile marne ruke sestara a blagovanje je “začinjeno” pjesmom i ugodnim razgovorima.
U ime jubilantkinja zahvalno slovo izrekla je s. Pija Slišković. Ponajprije zahvalnost je iskazala Bogu za sva velika djela što ih je učinio u njihovim životima i redovničkoj zajednici “u kojoj su imale mogućnost ostvarivati usađene kršćanske vrjednote i rasti kroz svoje redovničko poslanje”. Zahvalnost je izrazila i o. Biskupu i svećenicima na svečanom euharistijskom slavlju i riječi koja uvijek snaži i potiče.
Izvor: Crkva na kamenu/http://mostar.ssfcr.org/
