Donosimo cjelovitu homiliju koju je na Vazmenom bdjenju, u subotu 4. travnja 2026. u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, izrekao generalni vikar don Nikola Menalo.
Gdje si Adame, gdje si Marijo, gdje si čovječe?
1. Gdje si Adame? Iz drevne homilije Epifana Salaminskog (oko 310.-403.), na Veliku subotu: „Gospodinov silazak u Podzemlje“. SAŠAO NAD PAKAO!
Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost, jer Kralj spava. Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio umrle od početka svijeta. Kao što smo blagoslovili novi oganj u tami, simbol Kristova svjetla iz smrti, tako je Bog usnuo u tijelu i probudio umrle. Očito je najprije oživio praroditelje ponovno našavši Adama, kao izgubljenu ovcu uvijek se pitajući: „Gdje si, zemljani čovječe?” Adam usklikne: “Gospodin moj i Bog moj!” – Krist ga diže: “Probudi se! Ustani, jer te rasvjetljujem. Radi tebe sam postao Sin. Nisam te stvorio za podzemlje – stvoren si prema mojoj slici.”
Nikad Bog ne dozvoljava čovjeku ostati u podzemlju i tami. Htio je posjetiti one koji žive u tami i smrtnoj sjeni. Krist ulazi u pakao sa stijegom križa, kao što smo mi večeras ušli u crkvu s Uskrslom svijećom, simbolom Isusa Krista, na kojoj je urezan križ. Radi tebe sam Ja, Bog tvoj, postao sin Tvoj.
Radi tebe sam došao na zemlju i pod zemlju.
Radi tebe sam postao čovjek koji je ubrojen u mrtvace.
Radi tebe koji si iz vrta istjeran ja sam u vrtu predan i u vrtu razapet.
Vidi kako mi je lice bilo popljuvano da ti vratim onaj prvotni sjaj života.
Vidi kako su mi obrazi bili zaušnicama bijeni. To sam podnio da tvoje nagrđeno lice obnovim prema mojoj slici.
Pogledaj kako su mi leđa izbičevana. To sam podnio da bi zbacio teret tvojih grijeha koje pritišću tvoja leđa.
Pogledaj kako su mi ruke bili pribijene čavlima na drvo križa. To sam podnio za tebe koji si pružio ruku prema zabranjenom drvetu.
Usnuo sam na križu i koplje mi je probolo bok. To sam radi tebe podnio koji si u vrtu zaspao da bi od tebe bila sazdana Eva. Moj je bok izliječio tvoj bok. To što sam na križu usnuo tebe će izvesti iz podzemnog sna. Moje je koplje zaustavilo oružje upereno radi tebe. Ustani, idimo odavde!
Neprijatelj te istjerao iz raja zemaljskog. Ja te neću više povratiti u taj raj nego ću te smjestiti u nebesko kraljevstvo.
Udaljio te od drva koje je slikovito predstavljalo život, a, evo sada Ja, koji sam Život združujem se s tobom.
Otvorio sam ti riznicu dobara, a nebesko te kraljevstvo čeka još prije postanka svijeta.
2. Gdje si Marijo? (Ukazanje BDM). USKRSNUO OD MRTVIH!
Drevna je tradicija Crkve da se Isus najprije ukazao svojoj Majci, nasamo. Morala je biti sama, jer se razlog ovog ukazanja bitno razlikovao od razloga ukazanja ženama i učenicima.
Ne znamo kako se Isus ukazao svojoj majci. Mariji Magdaleni ukazao se u obličju u kojem ga ona nije odmah prepoznala. Dvojici učenika koji su krenuli u Emaus pridružio se kao putnik koji ih je slučajno susreo na putu. Apostolima okupljenim u dvorani Posljednje večere ukazao se ušavši kroz zatvorena vrata…
U prisnosti koju teško možemo zamisliti, svojoj se Majci prikazao u takvom obliku da ga je mogla odmah prepoznati. Također joj je morao pokazati da On neće nastaviti živjeti istim životom koji je dovršio ovdje na zemlji.
Nakon boli koju je morala pretrpjeti, Blažena se Djevica ispunila neizmjernom radošću. Kako su blistale Majčine oči ozarivši joj lice blaženim sjajem i učinivši ga čistim zrcalom božanske ljepote. Ona vidi tijelo svoga Sina, uskrslog i ovjenčanog slavom, iz kojeg su nestali tragovi patnje, vratila se milost u te božanske oči, njegova nekadašnja ljepota oživljena je i još veća. Rane, koje su Majci predstavljale izvor boli, sada joj predstavljaju izvor ljubavi; jer gleda Onoga koji je morao patiti u pratnji razbojnika, a sada je u pratnji anđela i svetaca; Onaj koji je, zabrinut, s križa zamolio učenika da se pobrine za nju sada širi ruke zračeći beskrajnim mirom… Onda, nijema od boli, nije znala što bi rekla; sada, nijema od radosti, ne može govoriti. Braćo i sestre, pridružimo se ovoj beskrajnoj radosti.
Priča se da je sveti Toma Akvinski svake godine na ovaj dan savjetovao svojim slušateljima da ne zaborave čestitati Blaženoj Djevici na Uskrsnuću Njezinog Sina. To je upravo ono što i mi činimo, počevši od danas, moleći Kraljice Neba, umjesto Anđeo Gospodnji i tijekom uskrsnog razdoblja: Kraljice neba, raduj se, aleluja, jer Onaj kojeg si bila dostojna nositi uskrsnuo je kako je rekao… Molimo da zauvijek budemo izdignuti od svih grijeha, prisno sjedinjeni s Isusom Kristom. Danas odlučimo proživjeti ovo uskrsno vrijeme u Njenoj blizini.
3. Gdje si Petre, gdje ste učenici, gdje smo braćo i sestre?
U vrtu, među masom koja udara, pljuje i bičuje s nagrđenim licima, sa zamasima šaka i pljuskam, s velikim teretima na leđima. Pribijamo tuđe ruke čavlima ili ih pružamo prema zabranjenom drvetu. Bacamo koplje na druge ili nam bok krvari, zatajujemo i izdajemo… Ovim riječima osjećamo bol nevjernosti, grešnosti i srama koji nas proganjaju.
Ali, evo, evanđeoske vijesti, koja razveseljava srce – vijesti koja je razveselila Petra i koja mora razveseliti nas danas: Nema smrti, ima život! Krist Gospodin je uskrsnuo da bismo bili spašeni!
Karakteristično je za Boga da misli, ne na ono loše što je Adam učinio, ne na ono loše što je Petar učinio, ne na ono loše što sam ja učinio, nego na grizodušje koje je Petra moralo progoniti ili progoni nas braćo i sestre.
Netko je rekao „Najdragocjenije kod Isusa jest način na koji u nas ima povjerenja glede naših razočaranja“.
Primimo ovu vijest srcem kao što je primila BDM: Život pobjeđuje smrt, milost grijeh!
Neka vas Uskrsli Gospodin ispunjava radošću i nadom.
Sretan Uskrs!
Izvor: Crkva na kamenu
