Govor provincijala fra Miljenka Šteke na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa

Foto: Crkva na kamenu

Braćo i sestre, draga subraćo – sumisnici – sujubilarci!
Ako bi se danas netko od nas jubilaraca u duhu osvrnuo na svoj dosadašnji život, što bi mogao vidjeti na izvorištu svoga zvanja? Vidio bi sliku duge staze, a na početku staze maloga i pomalo začuđenoga dječaka kako oprezno zakoračuje na stazu, poput nekoga tko zakoračuje u sasvim nepoznato. Na stazi dječakovi koraci, polagani, nekada nesigurni, čak možda i uplašeni, tragovi propitkivanja i traženja. Staza vijuga prema sadašnjosti, a na njoj se zapažaju sve smjeliji tragovi dječakovih stopa.
Slika staze može se u mislima i okrenuti: može se promatrati iz sadašnjosti prema prošlosti, na tragu one izreke danskoga filozofa Sörena Kierkegaarda: Život se mora živjeti odnaprijed, ali razumjeti ga se može samo odnazad.
I to je čudesno, jer kad se tako pogleda, pokraj dječakovih tragova vide se i nečiji doista krupniji tragovi. Sa svakim krupnim tragom dječak je postajao odvažniji, ustrajniji, milosniji i sigurniji. Čitajući odnazad naziremo kako nas je vodila Božja ruka, inače ne bismo stigli do ovoga slavlja. Božje stope išle su ukorak s nama i dovele nas do ovoga dana.
Kada je Mojsije dobio Zapovijedi na Sinaju, Biblija bilježi da su to bile dvije ploče Svjedočanstva, ploče kamene, ispisane prstom Božjim (Izl 31,18b).
I mi večeras možemo s pravom reći kako je naša životna povijest više pisana Božjim prstom nego našim.
Zato večeras u vaše i svoje ime ponizno zahvaljujem Svemogućemu Bogu za sve što nam je učinio na našemu životnom putu: Hvala Ti, Gospodine, što si nas stvorio tako čudesno (usp. Ps 139,14). Hvala Ti što si nas pozvao u Crkvu svoga Sina. Hvala Ti što si nam u srce usadio klicu svećeničkoga poziva i dao da se ona posve razraste, rascvjeta i donosi plodove dostojne obraćenja (Mt 3,8) i Kraljevstva (Mt 21,43). Hvala Ti za sve one koji su nas molitvom, dobrotom pa i materijalnim sredstvima pomagali na našim putevima. Hvala Ti, Gospodine, što si nam podario milost kako bismo na našemu putu i mi mogli pomagati drugima. Hvala Ti, dobri Bože, za ovaj dan naših jubileja u kojem se slavi i posveta katedrale Marije Majke Crkve uz prisjećanje i svih ostalih događajnica! Dragi kolege i sujubilarci, neka dadne Gospodin da se svećeništvo u nama dovrši do pune mjere Božjeg plana s nama. Sretan i blagoslovljen srebrni jubilej i sve druge obljetnice!

Izvor: Crkva na kamenu