Na Misi Večere Gospodnje u mostarskoj katedrali mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj mons. Petar Palić izrekao je homiliju koju donosimo u cijelosti:
Draga braćo svećenici, braćo i sestre u Kristu!
1. Okupljeni smo večeras u ovom svetom i milosnom trenutku kako bismo zajedno proslavili Misu Večere Gospodnje. Ulazimo u samo srce uskrsnog otajstva, u noć u kojoj je Isus, znajući da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta k Ocu, do kraja iskazao ljubav onima koji su njegovi (usp. Iv 13,1).
Želim vam na samom početku našeg razmišljanja postaviti jedno upečatljivo i duboko pitanje: Zašto nam Evanđelje po Ivanu, kada opisuje Posljednju večeru, izostavlja izvještaj o kruhu i vinu?
Ako pažljivo čitamo izvješća evanđelista Mateja, Marka i Luke, vidimo da su oni potpuno usredotočeni na ustanovu Svete Euharistije. Oni nam donose one svete riječi pretvorbe koje i danas, snagom Duha Svetoga, odjekuju na našim oltarima. Ali evanđelist Ivan nam večeras usmjerava pogled na nešto sasvim drugo. On nam umjesto kruha i vina daje sliku posude s vodom i jednostavnog platnenog ubrusa, odnosno ručnika. Umjesto podizanja kaleža, četvrto evanđelje pokazuje nam Učitelja koji kleči u prašini pred nogama svojih učenika.
2. Današnja liturgijska čitanja savršeno spajaju ove dvije naizgled različite stvarnosti. Sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima daje nam najstariji pisani izvještaj o ustanovi Euharistije, podsjećajući nas na Isusov dar samoga sebe pod prilikama kruha i vina: „Ovo je tijelo moje za vas“ (usp. 1 Kor 11,23-26). S druge strane, Ivanovo evanđelje donosi nam duboki i dirljivi događaj u kojemu Krist pere noge svojim učenicima.
Ova dva čina su duboko, otajstveno i zauvijek povezana. Ne možemo i ne smijemo odvojiti oltar od posude za pranje nogu. Primanje Tijela Kristova u Svetoj Pričesti apsolutno zahtijeva od nas da služimo Tijelu Kristovu u siromasima. Pozvani smo prepoznati Krista u onima na rubu i u našim svakodnevnim bližnjima. Kako nas uči Katekizam Katoličke Crkve, Euharistija nas neizbježno obvezuje u prilog siromašnih, da bismo je primili istinski, moramo prepoznati Krista u Njegovoj najmanjoj braći (usp. KKC, 1397).
3. Dragi prijatelji, pogledajmo pobliže povijesni kontekst čitanja iz Prve poslanice Korinćanima. Sveti Pavao ne piše ove riječi samo kako bi ostavio teološki zapis. On piše kako bi ispravio jednu vrlo tešku i bolnu zlouporabu u prvoj Crkvi. Bogati kršćani u Korintu slavili su Euharistiju, a istovremeno su dopuštali da siromasi među njima gladuju.
Pavao ih oštro podsjeća na Isusove riječi ustanove kako bi im pokazao veliku istinu: primati Krista u Svetoj Pričesti, a istovremeno ignorirati siromaha, predstavlja duboku i tešku nedosljednost. Ova neraskidiva veza između Oltara i ljubavi prema bližnjemu temelj je našeg nauka. Papa Benedikt XVI. je ovo predivno pojasnio: Euharistija koja ne prelazi u konkretnu praksu ljubavi ostaje u samoj sebi rascjepkana i nepotpuna (usp. Benedikt XVI., Deus caritas est, 14). Naša vjera, bogoštovlje i etika isprepleteni su u jednu stvarnost.
4. Braćo i sestre, ovo nas slavlje večeras poziva da preispitamo svoju vlastitu euharistijsku dosljednost. Vrlo je lako biti pobožan unutar sigurnih zidova naših crkava. Ali naša istinska pobožnost mora preživjeti onaj hod od crkvenih vrata do naših domova, radnih mjesta i ulica. Ne možemo autentično častiti Krista u pokaznici, ako ga svjesno ignoriramo u patnicima. Ne vrijedi klanjati se Njegovom Presvetom Tijelu na oltaru, a okretati glavu od usamljenih ili bolesnih u vlastitim obiteljima. Oltar i služenje bližnjemu jedno su te isto srce naše vjere.
Uđimo još dublje u otajstvo Ivanova evanđelja. Isus ustaje od večere i skida svoje haljine. On preuzima zadaću koja je bila rezervirana za najniže robove. To nije samo lijepa gesta; to je fizička manifestacija Njegova utjelovljenja. Sin Božji je potpuno „ogolio“ samoga sebe, uzeo lik sluge i sagnuo se do naše ljudske prašine. Učinio je to jer nas je ljubio do kraja. Nakon što im je oprao noge, Isus svojim učenicima daje jasan mandat, zapovijed: „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih“.
Veliki crkveni naučitelj, sveti Ivan Zlatousti, na vrhunski je način sažeo ovo otajstvo. On nas podsjeća: „Želite li častiti Kristovo tijelo? Nemojte ga zanemariti kada je gol. Ne iskazujte mu počast u hramu u svili, da biste ga potom zanemarili vani gdje mu je hladno“. Onaj isti Krist koji je rekao „Ovo je moje tijelo“, također je rekao „Bijah gladan i ne dadoste mi jesti“. (usp. Sv. Ivan Zlatousti, Komentar Matejeva Evanđelja, Homilija 50).
5. Pranje nogu nije samo davni povijesni događaj, to je nacrt, plan za naš život. Kao vaš biskup i pastir, večeras ću ponoviti ovu Kristovu gestu. Kleknut ću pred ove izabrane vjernike, koji večeras predstavljaju apostole, ne radi predstave, već kao podsjetnik na poziv koji svi mi imamo. Dok budemo slavili taj obred, zapitajte se iskreno: Tko je ta osoba u tvom životu čije noge ti trebaš oprati ovoga tjedna? Gdje te Bog danas poziva da se sagneš u poniznosti?
Možda te poziva da napokon ponudiš oprost nekome tko te duboko povrijedio. Možda je tvoja posuda s vodom briga za ostarjelog roditelja koji više ne može brinuti o sebi. Možda je tvoj ubrus strpljenje s teškim kolegom na poslu koji iskušava tvoje granice.
6. Prisjetimo se i prvog čitanja iz Knjige Izlaska o prvoj Pashi. Krv nevinog jaganjca spasila je Izraelce, a njegovo meso dalo im je snagu za put u slobodu. Isus Krist je naš pravi, konačni Jaganjac Božji čija nas krv spašava od vječne smrti. Njegovo Tijelo u Euharistiji naša je duhovna hrana koja nam daje snagu za zahtjevno putovanje ljubavi. Bez te nebeske hrane, naši bi napori da budemo dobri brzo isparili pred težinom životnih križeva.
Zato vas molim, braćo i sestre, ne dopustite da vaše sudjelovanje u ovoj Misi završi na izlazu iz crkve. Mi smo pozvani postati ono što primamo. Neka se ljubav s ovog oltara prelije u naš svakodnevni život.
Dok prelazimo na slavlje Euharistije, pripremite srca. Bog se ponovno saginje pred nama. Kao što se sagnuo oprati noge učenicima, tako se Krist sada saginje i skriva pod jednostavnim prilikama kruha i vina kako bi nas nahranio i ostao s nama zauvijek. Dok Ga budemo večeras primali u svoja srca, zamolimo Ga za jednu posebnu milost. Zamolimo Ga za milost da, primajući Njega, dobijemo snagu uzeti svoje vlastite posude i ubruse te Mu služimo u svakom čovjeku kojega stavlja na naš životni put. Amen.
Izvor: Crkva na kamenu
