Komemoracija na Radimlji

STOLAC – U subotu, 19. svibnja 2018., u sklopu manifestacije “Stolačko kulturno proljeće” organizirana je na Radimlji kod Stoca svečana komemoracija i sveta Misa za sve poginule katolike hrvatskoga naroda u Drugom svjetskom ratu. U 17,30 sati kod podignutoga spomenika, časna sestra Alojzija predmolila je s ministrantima pred okupljenim mnoštvom slavnu krunicu koja je bila prikazana za naše pokojnike. Poslije duhovne točke slijedila je komemoracija.
Na početku župnik don Rajko Marković, pozdravio je predvoditelja misnoga slavlja, svećenike koncelebrante, goste, nazočne medije, a posebno Radio Herceg-Bosne koji je izravno prenosio Komemoraciju i svetu Misu, te sve okupljene vjernike, naglasio svrhu ovoga okupljanja i zahvalio svima koji su osjetili potrebu doći na ovaj hercegovački Bleiburg u Stocu, te navijestio redoslijed programa. Komemoracija je započela “Lijepom našom”, a nastavljena polaganjem vijenaca. Vijence na spomenik hrvatskim žrtvama položili su načelnici hercegovačkih općina, te nazočni predstavnici hrvatskih državnih i drugih institucija, udruga i stranaka, sve su to popratile prigodnim pjesmama stolačke župne pjevačke skupine: “Vidoštačka kraljica” i “Angelus”. Uokolo spomenika poredali su se kao počasna straža, mladi iz stolačkoga folklora HKUD “Stolac”, što je čitavom skupu davalo lijep dekorativni dojam.
U 18, sati započela je sveta Misa koju je predvodio, u koncelebraciji devetorice svećenika, dr. don Ante Tonćo Komadina, ravnatelj našega Biskupijskog caritasa iz Mostara, a pod svetom Misom pjevao sav okupljeni puk Božji predvođen župnim pjevačkim zborom “Mladi”.
Na početku sve je nazočne vjernike don Ante pozdravio te ih prikladnim riječima potaknuo na kajanje i uveo u misno slavlje. Poslije Evanđelja don Ante je održao prigodnu i poticajnu propovijed koja se budno pratila, a iz koje glavne misli donosimo u nastavku:
Braćo i sestre u Kristu, sudionici ovoga svetog misnog slavlja!
“Bog je unatoč zlu koje može prevladati u čovjeku i okolo njega ipak suvereni Gospodar povijesti”.
“Uistinu žrtva njihova života ugrađena u planove Božje providnosti svojevrsna je tajna koju, gledano samo ljudski, ne možemo proniknuti niti dokučiti smisao.”
“No gledano očima vjere i razuma koji je nadahnut i prosvijetljen nadnaravnom milošću nijedna žrtva, upravo zato što je nadahnuta i učinjena iz ljubavi, nije uzaludna.”
“Uistinu, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine nijedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Iv 3,16)
“Ljubav je, dakle, ona koja daje smisao svakoj patnji, svakoj žrtvi, koja je jača od smrti i pobjeđuje svako zlo. Po Kristovoj smo ljubavi i smrti na križu otkupljeni i po njegovoj ćemo ljubavi biti uskrišeni na život vječni.”
“Ljubav je prebogat izvor smisla trpljenja. Ona je najpotpuniji odgovor o smislu trpljenja koje će uvijek ostati misterij. Božji odgovor čovjeku na upit o smislu žrtve je u križu Isusa Krista.”
“Međutim nema ljubavi bez križa. Jedino ljubav otkriva pravi smisao žrtve i križa i utire put istinskoj sreći i konačnom spasenju.”
“Naša djelotvorna ljubav nas obogaćuje, liječi našu sebičnost i jača nas da svoje životne jarmove, odnosno križeve, osmišljavamo i strpljivo nosimo, Ljubav prema Bogu i čovjeku čini Isusov jaram slatkim i breme lakim.”
U misnome slavlju okupljeni puk je pobožno sudjelovao, molio i pjevao, a na licima se osjetila ozbiljnost, što je bio znak da je nazočno vjerničko mnoštvo, od nekoliko stotina, svjesno i svetoga trenutka i svetoga tla na kojem stoji, jer se pretpostavlja da je na stolačkom prostoru, osobito na Radimlji i okolnim jamama u mjesecu svibnju 1945. pobijeno oko 10.000 Hrvata katolika. Sve je na Radimlji završilo zajedničkom pjesmom “Zdravo Djevo kraljice Hrvata”, a onda se okupljeni puk razišao dostojanstveno u tišini šaljući poruku svima odgovornima da se jednoga dana dođe do potpune istine o našim pokojnima i poginulima.

Izvor: Crkva na kamenu