ČERIN – Sveta krizma u Čerinu, u Broćanskom dekanatu, proslavljena je u povezanosti božanskoga s ljudskim, a nebeskoga sa zemaljskim darom:
Bog dao predivan dan obasjan suncem i prožet tihim lahorom, koji ipak svijeća ne gasi.
Ustreptala priroda otvorila svoje zelenilo i mirisno ulje.
Ptice pjevice razvezle svoje ugodno pjevanje kao pratnju za vrijeme cijele svete mise i krizme u slavu Boga Stvoritelja svoga.
Hladovina pod stablima pokrila sve redove krizmanika i misara i u duljinu i u širinu.
A župnik fra Dario Dodig sa svojim suradnicima fra Slavenom Brekalom, voditeljem ceremonija, i fra Tihomirom Bazinom, voditeljem župnoga zbora, uz glazbu prof. Katje, organizirao svetu liturgiju u kojoj se Ocu nebeskomu Krist prikazuje za vječnu hranu vjernima, a Duh Sveti pripravljenima za sv. krizmu sedam svojih dara daje.
Svi su krizmanici polaznici osmoga razreda i propisno obučeni u duge bijele haljine.
Dvoje krizmanika izražava dobrodošlicu biskupu Ratku Periću darujući mu rukovet svježa cvijeća: “Pozdravljam Vas u ime 57 ovogodišnjih krizmanika župe sv. Stjepana na Čerinu… Učvrstite nas u vjeri, zazovite Duha Svetoga na nas, pratite nas svojim molitvama, a mi želimo odgovoriti daru Božjemu svojim životom.”
A drugih sedmero u ime svih pedeset i sedmero obrazlažu sedam darova Duha Božjega, koje će uskoro primiti da ih trajno i životno razrađuju i s njima odgovorno surađuju na životnu radost i vječni spas.
Župnik s pravom ističe pozitivne naglaske vjerskoga života u župi, u svemu Bogu zahvalan, pozdravljajući biskupa: “Radosno Vas pozdravljam u ovoj 153 generaciji krizmanika župe sv. Stjepana Prvomučenika na Čerinu: 25 krizmanika i 32 krizmanice. Bogu hvala na ovom lijepom danu da možemo sv. krizmu slaviti na vanjskom oltaru. Pozdravljam Vas u ime cijele ove župne zajednice koja je živa i aktivna na svim poljima života i rada. Ali i molim Boga da od ovih mladih bude onih koji će se odazvati duhovnom pozivu, jer već dugo nije bilo mlade Mise u ovoj župi, molim Boga za mlade obitelji da se ne boje života, jer sve više nastupa mortalitet nad natalitetom. Iako ova župa ima i dosta obitelji s brojnom djecom.” Župnik ne može zaobići ni životne istine i velike razlike da je u prošloj godini 65 sanduka u grob položeno, a 39 kolijevki u župi zaljuljano.
Biskup zahvaljuje na pozdravima: i krizmanicima i župniku, i pohvaljuje uvedenu praksu da su svi krizmanici u jednakim bijelim haljinama. “Neka vas bjelina podsjeća na bijelu haljinu primljenu na krštenju, na bijele haljine na prvoj sv. Pričesti, u bijelim ćete haljinama pristupiti, ako Bog da, i sutrašnjem vjenčanju, pratila vas ta bjelina i čistina u duši i na sudu Božjemu!”
Propovijed. Biskup je u homiliji govorio o evanđeoskom odlomku u kojem sv. Marko opisuje kako su očevi i majke Isusu “donosili djecu da ih se dotakne, a učenici im branili” (Mk 10,13).
Isus i djeca. U mnoštvu svijeta gdje je bilo starih i mladih, zdravih i bolesnih, djece na prsima i u četicama, neki su se očevi, a pogotovo majke, željeli na svaki način sa svojom djecom probiti do Gospodina:
da ih svojim čudesnim rukama pomiluje,
da ih blagoslovi i za njih se Ocu nebeskomu pomoli,
da im polaganjem ruku dadne potrebno zdravlje,
da rekne koju utješnu riječ koju će svi zapamtiti.
Ljudi su čuli za Isusa da ima neke neobične moći iscjeljivanja od raznih vrsta bolesti, da je nekada dosta približiti mu se i izraziti vjeru u njega, u Boga, i bolesnik odmah posve zdrav. A pogotovo da ga se netko dotakne rukom ili ga, vjerujući čvrstom vjerom, potegne za haljinu. Nije njima uvijek bilo jasno tko je Isus, odakle potječe, koje mu je poslanje s neba i uloga u svijetu. Njima je najvažnije zdravlje, kao najveće bogatstvo u životu. Ti su pučani čuli i vidjeli što Isus čini, pa su onda i sami zaželjeli iskusiti na svojoj koži ili na koži svoga djeteta, susret s njime, pogotovo su razumjeli da i sam razgovor s njime donosi čovjeku neku utješnu olakšicu. Zato navaljuju k Isusu bez ikakva reda i pristojne uljudnosti.
Učenici. Znajući kakav će velesajam nastati ako svaki otac i svaka mati donese svoje dijete, a neke i po dvoje, da najprije protumače Gospodinu o kakvoj se bolesti i nemoći radi, kako su nosili djecu raznim travarima, ljekarušama, kako su uzimali razne lijekove, ali nikakve koristi, štoviše bilo više štete, učenici oštro nastupaju i traže od nazočnih da se ne približuju Učitelju na pet metara i da ga ne smetaju. Neka svatko stoji na svome mjestu! Isus je moćan izliječiti i na daljinu i na blizinu, samo ako hoće, tumače učenici narodu. A uglavnom on to i hoće! Razumljiv je donekle nastup i stav učenika. Nije da oni nisu poštovali djece, i njihovih roditelja, nego su htjeli uvesti malo reda, pa i prigodom polaganja ruku, molitve i blagoslova. Oni su ovim željeli samo zaštititi Isusa od ljudske navale molbi i fizičkih nasrtaja, od “povijesti bolesti”. A Gospodin je nerijetko izgledao vidljivo umoran, preko svake mjere. Apostoli su se osjećali kao neki Isusovi tjelesni čuvari, i nisu dopuštali da mu se svatko primiče i da mu dosađuje svojim pričama o bolestima kojima nikada kraja. A sada još i djeca sa svojim roditeljima, koji imaju malo međusobna obzira, pa i prema Isusu, samo da im se dočepati zdravlja. Ako tako nastave, ne će nikada završiti. A otac ili mati tek pravo vjeruje ako Isus dotakne njegovo dijete po glavi ili po ramenu. Ako ga blagoslovi, ako se malo nad njim pomoli, pa makar ništa ne razumjeli od svega toga svetog obreda.
Roditelji, vama je Bog povjerio djecu da ih pratite od začeća preko rođenja u svemu njihovu rastu duhovnom i tjelesnom, intelektualnom i moralnom. Povjeravate li djecu školi, učiteljima i nastavnicima? Povjeravate li istu djecu i Crkvi, svećenicima i vjeroučiteljima da razvijaju vjeronaučnu i moralnu stranu vaše djece? Kako je divno kada to sve raste usklađeno. Kada s ljubavlju dopratite svoju djecu do prve sv. ispovijedi, do prve sv. Pričesti, do sv. krizme… A kako je tužno čuti kada onaj roditelj na roditeljskom kaže župniku: “Žalibože, komu smo povjerili djecu!” Glas liberala kojemu je više stalo da mu kći zna koliko ima riba u Amazoniji i ptica u Patagoniji nego Osoba u Presvetom Trojstvu! Da se ne nameće na dijete tolik teret znanja uz toliko školsko gradivo! Ali je župnik mudro ušutkao takav glas: “Žalibože, što vi roditelji dopuštate da svećenik više voli vašu djecu od vas u vjeronaučnom pogledu, što želite da vam djeca budu zaostala u katehezi, da ne znaju koga primaju u sv. Pričesti, što primaju u sakramentu sv. krizme. Što želite da vam djeca budu katolici ignoranti koji nisu kadri obrazložiti nadu koju nose u sebi!”
Na krizmu su dolazili prvo muški, onda ženske. Zbor se odmorio od pjesme da posluša kako krizmanici odgovaraju u obrednom razgovoru s biskupom.
Zahvale. Prije završnoga blagoslova čuje se krizmanički glas: “Zahvaljujemo svima koji su nas dopratili do oltara, roditelji, učitelji i nastavnici, svećenici i časne sestre. Neka im Bog trud, žrtvu i ljubav obilno nagradi. Molimo i naše kumove da ne budu samo simboličan znak sv. krizme, nego poticaj i primjer kršćanskoga života.”
I glas župnika: “Na kraju ovoga svetog misnog slavlja: Bogu hvala za sve, za milost i ljubav. A vama krizmanicima, uz čestitku, želim da sada rastete u dobi i milosti pred Bogom i ljudima. Ovo je tek klica, sjeme, a sada je na vama da to raste i donese plodove za život vaš i život svijeta. Njegujte, obrađujte, neka se stablo vašega života razvija i donese dobre plodove. Budite svjedoci Božje ljubavi na zemlji.”
I slika za uspomenu s ovoga Dana koji nam višnji Bog dade.
U župnom dvoru s kućnim franjevcima više svećenika iz susjedstva: fra Miro iz Čitluka, don Ljubo iz Kruševa, fra Ferdo iz Gradnića, don Đuro i don Ivan iz Gradine, don Marin iz Mostara. Onaj priča kako je sinoć jedna maturantica preminula na maturalnoj zabavi, onaj tumači kako je onaj kandidat pripravnik za sv. krizmu poginuo na motorinu, onaj kaže da je jedan biskup mlađih godina na umoru. Bilo je i vedrih vijesti…
***
Župnik je fra Dario početkom ove godine dostavio na Ordinarijat statističke župne podatke za prošlu 2015. godinu: 3.985 vjernika; 27 vjenčanja; 33 prvopričesnika; 39 krštenja; 58 krizmanika; 65 sprovoda. Nisu svi sprovodi s terena župe, ali opet koliko je više čeljadi zbog odlaska jednoga zakukalo negoli zbog dolaska jednoga zapjevalo!
Izvor: Crkva na kamenu/http://www.md-tm.ba/
