DRAČEVO – Na godišnjem svećeničko-redovničkom susretu i uzajamnu čestitanju nadolaznih Božićnih i Novogodišnjih blagdana u Mostaru, 20. prosinca, župnik don Vinko Raguž predložio je biskupu Ratku da dođe u Četvrtu nedjelju došašća u Dračevo, 23. prosinca 2018., slaviti pučku svetu Misu u 11 sati i krstiti dvoje djece: maloga Andreja i malu Niku. Zar ne običavaš krstiti posljednje nedjelje u mjesecu? – Tada će ih biti troje, a sada ih je dvoje! Obećano – ostvareno.
Nikini roditelji Domagoj i Ana Rajič molili su u Boga i čekali podosta godina dijete – Božji dar. Mala sretno došla na radost roditelja i rodbine, uže i šire. I cijele župe. Nika je i u crkvi u Dračevu svojim dječjim plačem pozdravila narod koji je ispunio i posljednje slobodno mjesto. Majka je i kuma pomalo smiruju da ne plače, a biskup je na njezinoj strani: “Žalosna je crkva u kojoj djeca ne plaču!” – Na krštenju!
Andrejevi su roditelji poprilično nesvakidašnji:
– Otac Mihovil Obad, rođen 1974., završio je fakultet diplomiravši matematiku i fiziku, a Ružica, rođena 1979., završila je fakultet ekonomije. To zapravo i nije danas tako neobično.
– Ali, drugo, završivši visoke škole, mogli su se vjenčati pa u Irsku ili u Švedsku, kuda odoše toliki i tolike. A, eto, nisu. To je neobično.
– Mogli su se zaposliti prema stupnju svoje visoke kvalifikacije u nekom poduzeću ili školi, ali nisu ni to, nego su se vratili na seosku ekonomiju i fiziku. Na domaći fakultet plastenika. Posao im ide od ruke. S blagoslovom.
– Vjenčali se i kao vjernici otvoreni Bogu i njegovu daru – djeci. Vidljivo su dokazali: koliko ih Bog dadne, oni su ih voljni zagrliti i odljuljati. I zaredala djeca, radosna i zdrava kao jabuke ranke, sve jedno žensko, drugo muško, žensko pa muško, žensko pa muško i, evo, Andreja sedmoga. Prva je, dakle, Anamarija, 2003., drugi Nikola, 2005., treća Marija, 2007., pa Matej, 2009., Anđela, 2012., Ivan, 2016. i Andrej, 2018. Kršćanska imena, biblijska. Štitile ih u životu svete osobe čijim se imenima ponose!
Don Vinko je za vrijeme svete Mise ispovijedao, a biskup je nakon otpjevana Evanđelja po Luki (2,39-45) propovijedao. Evanđelje prikazuje susret mlade Marije i stare Elizabete, dviju rođakinja. Prva je majka Isusova, čudesno začela, bez muža, osjenjenjem Duha Svetoga; a druga je majka Ivanova, čudesno začela, jer u njezinim godinama žene ne rađaju. Tek što je Elizabeta čula Marijin pozdrav, od radosti u njezinoj utrobi zaigra 6-mjesečno čedo – pravo čudo, budući Ivan kako će ga, kada se rodi, u isti mah nazvati i zanemijenjeni otac Zaharija i govorljiva mati Elizabeta. Crkva drži da je u tome trenutku igranja Ivan očišćen od iskonskoga grijeha. Zato mu i možemo slaviti rođenje na ovaj svijet svečanom svetkovinom: 24. lipnja. A mučeništvo mu slavimo: 29. kolovoza – spomendanom! Istočni je grijeh istekao od Adama i Eve koji su pokazali težak neposluh prema Bogu, da ne uzimaju zabranjena voća u zemaljskom vrtu, a pokazali grješan posluh prema đavlu i smrtno sagriješili. Izgubili posvetnu milost. I to takvo bezmilosno stanje prelazi rađanjem na sav svijet. Tako se svi rađamo u tom stanju iskonskoga ili istočnoga grijeha. Crkva nije nikomu propisala koliko će imati djece. Neka budu roditeljski u savjesti odgovorni pred Bogom. Neka ne idu da se svide selu i Ujedinjenim nacijama, nego Bogu, Darovatelju života! Neka ne planiraju svoju obitelj kojekakvim nemoralnim metodama ili zločinom pobačaja! Što je začeto, neka se rodi i odgaja!
Za vrijeme zaklinjanja, sav se narod, na spomen svoga krštenja, odriče đavla i njegova sjaja i njegova zavođenja, a još jače izražava vjeru u Boga Trojstvenoga, u Blaženu Djevicu Mariju, u Crkvu Božju.
Kum i kuma držali su kumčad za vrijeme obreda krštenja, a za samo krštenje preuzele su ih majke. Na kraju svete Mise malo uspomenâ na ovaj krsni blagdan.
Andreje i Nike, pratila vas u životu krsna posvetna milost Presvetoga Trojstva: Oca i Sina i Duha Svetoga!
Izvor: Crkva na kamenu
