POSAVSKA MAHALA – U povodu 71. obljetnice stradanja Hrvata Podvučjakog kraja, na Nujića groblju, koje pripada župi Prečistog Srca Marijina u Posavskoj Mahali kod Odžaka, slavljena je u srijedu 25. svibnja 2016. Misa zadušnica za sve stradalnike. Bilo je to dvadeseto po redu sjećanje vjernika Posavske Mahale, koju su do prije Drugoga svjetskog rata zvali Vlaška Mala, na sve žrtve toga kraja, napose na svojih petstotinjak sumještana koje su partizani 25. svibnja 1945. pobili, a od kojih je većina pokopana na Nujića groblju.
Mnogobrojni su vjernici toga kraja kao i iz susjedne Hrvatske i drugih krajeva Bosne i Hercegovine, te učenici i djelatnici Osnovne škole iz Posavske Mahale, sudjelovali na Misi i na procesiji od župne crkve do groblja, gdje su ispred križa predstavnici župe, društveno-političkih vlasti i udruga položili vijence i zapalili lampione te izmolili opijelo za sve koji počivaju na tom groblju. Misno slavlje uz domaćega župnika vlč. Ivana Ravlića i 12 susjednih svećenika predvodio je fra Božo Lujić, profesor na sarajevskom i zagrebačkom KBF-u.
U pozdravnom govoru župnik Ravlić iskazao je svoju radost što se konačno o komunističkim zločinima, koji su bili tolike godine zataškavani, počelo sve glasnije govoriti. “Svi ovdje pokopani snagom vjere i svoga svjedočanstva ostavili su dubok pečat u našemu narodu, osobito pečat vjere u Kristovo uskrsnuće. Svi su oni pokazali da je moguće mijenjati svijet samo snagom vjere, žrtve i križa. Odabrali su put križa i spremno dali svoj život, stoga zaslužuju naše poštovanje, našu ljubav i molitvu. Zahvaljujem svima, osobito onima koji su došli iz daleka da uzveličaju ovo euharistijsko slavlje”, naglasio je župnik, dodavši da im taj spomen treba biti trajan, ne samo na te žrtve nego i na sve naše hrvatske mučenike, a njihova smrt zalogom naše sretnije budućnosti.
U svojoj homiliji fra Božo je naglasio da su nas pokojnici pokopani na tom groblju zadužili da ih nikada ne smijemo zaboraviti. “U povijesnom smislu nepomirena prošlost ne omogućava jednome narodu mirnu sadašnjost, a onda ni sretan hod u budućnost. A s druge strane, nema pomirenja s prošlošću ako idemo putem površnoga zaborava. Zaborav čini samo tugu još većom i bol još mnogo težom. Zaborav stvara samo još veću napetost između prošlosti i sadašnjosti”, rekao je propovjednik. Govoreći o hrabrosti tolikih stradalih, kao domaći sin, fra Božo je naglasio kako oni nisu vjerovali u moć mržnje, nego u moć ljubavi: ljubavi prema rodnome kraju, prema Bogu i prema vlastitome narodu te posvijestio da je njihova prolivena krv ostala vapijući glas na tim područjima. Svjestan što su sve kroz povijest pretrpjeli ljudi toga kraja, ustvrdio je da on počiva upravo na tim ljudima koji su žrtvovali sami sebe za druge, za svoju djecu, za svoju vjeru, za svoj narod, ali ne da budu zaboravljeni nego da njihova žrtva bude izvorište smisla i poticaja za odvažan hod u izglednu budućnost. Svjestan kako su danas vjera i obitelji ugrožene, kako smo izloženi raznim napastima, pozvao je nazočne da, nadahnuti plemenitim sjećanjem na tolike stradale hrabre ljude, svoju vjeru, obitelji brane novim stvorenjima. “Danas nije potrebno braniti ovaj kraj oružjem, ali je tim potrebnije braniti ga novim stvorenjima, djecom koja će dati život ovome opustošenome kraju. Jer što će nam prostori u kojima ne će stanovati ljudi, što će nam kuće u kojima se ne će čuti smijeh i igra djece, u kojima ne će biti života. Naši pređi nisu se doista bojali niti života a niti smrti – i zato je opstao ovaj kraj i ljudi u njemu. I mi se ne bismo trebali bojati rađati djecu koja će svojim životom i postojanjem braniti ovaj kraj. Ona će biti naša budućnost, naša radost i naša nada. Kad ona budu tu, moći ćemo mirno spavati, mirno živjeti i s nadom i vjerom umirati. Nemojmo zaboraviti naše pokojne, ali oni nisu umrli za ispraznost, oni su umrli da ovdje i dalje žive ljudi, da ovdje živi vjera, da ovdje vlada radost i nada. Oni su umrli da bi ovaj kraj i ljudi u njemu imao svoju budućnost”, zaključio je fra Božo.
Ugodno je druženje poslije Mise nastavljeno za obiteljskim stolom u Mjesnom domu gdje su se prigodnim riječima obratili ugledni gosti iz društveno-političkoga života.
Brankica Lukačević
Izvor: Crkva na kamenu
