MOSTAR – Već više godina uvedena je praksa Mise zahvalnice mostarskih maturanata. Tako je slavlje sv. Mise, pod vodstvom biskupa Ratka Perića, priređeno svaki put u svibnju godine 2014., godine 2015., godine 2016., i prošle 2017. godine. Tako je bilo i u srijedu, 9. svibnja 2018. u 12.00 sati kada je biskup Ratko Perić predvodio sv. Misu zahvalnicu Bogu za sve ono što je Gospodin učinio maturantima u njihovu životu i školovanju i ujedno molbenicu za njihovu sretnu budućnost. Sudjelovali su maturanti iz ovih mostarskih škola:
Srednja ekonomska škola “Jozo Martinović”;
Srednja elektrotehnička škola “Ruđer Bošković”;
Srednja strojarska škola “Faust Vrančić”;
Srednja građevinska škola “Juraj Dalmatinac”;
Srednja škola likovnih umjetnosti “Gabrijel Jurkić”;
Srednja turističko-ugostiteljska škola;
Srednja prometna škola;
Internacionalna privatna gimnazija;
Gimnazija “Fra Grga Martić”;
Gimnazija Mostar;
Srednja medicinska škola sestara milosrdnica.
Prije početka Euharistijskoga slavlja skup je, s predvoditeljem biskupom, pozdravio maturant Antonio Zirdum.
Preuzvišeni oče biskupe!
Radosna Vas srca pozdravljam u ime 755 maturanata iz 11 različitih srednjih škola našega grada. Okupili smo se ovdje oko Kristova oltara tiho izgovarajući svoje prošnje Ocu nebeskom. Okupili smo se ovdje da se odmorimo nakon duga vremena učenja i spremanja što boljih završnih radova u našim školama. Činjenica da ispred Vas stoje, ako Bog da, budući liječnici, inženjeri, pravnici, profesori, ekonomisti, zaposlenici u svojoj struci, možda i koji svećenik ili časna sestra, doista pobuđuje radost i uzbuđenje svakomu od nas. U ovoj sv. Misi molit ćemo za naša životna zvanja, za osluškivanje Gospodinova glasa u svakome od nas, koji nam govori kamo dalje. Evanđelist Marko u prvom poglavlju piše kako je izgledao poziv prvih Isusovih učenika: “I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju… bijahu ribari. I reče im Isus: ‘Hajdete za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!’ Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.” Molit ćemo za hrabrost da i mi možemo ostaviti svoje “mreže” u koje smo se možda nespretno spetljali, koje nas čuvaju od naših želja i poziva, molit ćemo da ih ostavimo i odlučno slijedimo životni poziv. Zahvalit ćemo i za naše profesore koji su nam nesebično poklanjali svoje znanje, koji su nas učili životnim vrijednostima, s kojima smo proveli 4 godine, kažu, najljepšega dijela života – vrijeme srednje škole. Hvala vam, profesori, što ste prihvatili obvezu i dužnost da nas pratite i pomažete u našim učeničkim potrebama, a osobito u trenutcima kriza, neodlučnostima i nesigurnostima. Preuzvišeni oče biskupe, molite da naša nada postane sve jača, svjesni smo da živimo u vremenu prepunu razočaranja, posebno što se tiče zapošljavanja i vremena nakon završetka srednjoškolskog i fakultetskog obrazovanja. Ali ne ćemo dopustiti da se naša nada potpuno ugasi; “Ta Krist je naša nada!” Molit ćemo i zagovor Blažene Djevice Marije, kojoj je posvećena ova naša mostarska katedrala, da zaista bude nebeska Majka svih nas, Majka koja će nas odgajati kao i svaka naša zemaljska majka. Kada bismo o svakome pojedinačno govorili, bilo bi to 755 knjiga, prosječna mala knjižnica, koje su se tek počele pisati i čije će životne stranice biti ispisane lijepim i manje lijepim životnim pričama, no Gospodinova je budućnost, a naša je sadašnjost isprepletena molitvama upućena Njemu, našemu milosrdnom Ocu. Uskoro u našim životima otvaramo novu stranicu, na koju će stati mnoštvo riječi i slika. Vi nam, oče biskupe, svojim pastirskim i brižljivim rječnikom, ispišite nezaboravne trenutke s današnjega Misnoga slavlja gdje smo se okupili kao maturanti, kao mladi koji tragaju za novim životnim putom; našim ljudskim snagama to ne bi bilo moguće ostvariti i zato smo ovdje da tražimo od Boga milost i snagu za vrijeme koje je pred nama. Molimo Vas da ovu sv. Misu prikažete za nas, naše obitelji, naše profesore i životne pozive. S tom molbom kličem u ime svih nas mladih, i u svoje osobno ime: Pastiru naše hercegovačke Crkve, blagoslovite nas i uvedite u ovo Euharistijsko slavlje!
Donosimo prigodan biskupov nagovor:
ZDRAVLJE, ZNANJE I ZVANJE
Poštovani maturanti i maturantice!
Govori vam bivši maturant iz prošloga stoljeća i tisućljeća, iz klasične sjemenišne gimnazije i generacije 1963., prije ravnih 55 godina. Bila su nas toga svibnja-lipnja ’63. – 63 maturanta na Šalati u Zagrebu, od 140 početnika četverogodišta 1959.-1963. Drugi su se nakon 2. razreda odvojili u Đakovo ili u Družbu Isusovu, treći vremeplovom kuda koji. Svećenikâ 47 ili svaki treći od onih početnih polaznika. Na maturantskom oproštajnom objedu radosno i svečano. Zahvaljivasmo cijenjenim profesorima – redovnicima, svećenicima, laicima – na izobrazbi kojom su nas umo-redili, i isusovačkim poglavarima na disciplini kojom su nas ćudo-redili, i ispričavasmo se zbog mladenačkih nestašluka uvjeravajući i jedne i druge da ih nismo nikada htjeli tako uvrijediti i oneraspoložiti da nam nikada ne oproste… Sjemenišna nam je gimnazija ostala živa ne samo u fotouspomeni. Nije to bilo rajsko stanje, nego neka vrsta “čistilišta”, gdje se moglo pročišćavati svih 7 glavnih grijeha, prirođenih nam poriva: od oholosti do lijenosti, i razvijati svih 7 nadnaravnih darova Duha Svetoga: od mudrosti do bogobojaznosti. Zahvalni smo poglavarima i profesorima na njihovu ustrajnu oblikovanju naših mladenačkih misli i na usmjerenju naših srdaca u skladu s Božjim zakonima i s crkvenim zahtjevima. Naša se generacija od tada nastojala sastajati ne samo svake 25. ili 50. obljetnice, nego svake 5. Tako je zakazan sastanak i ove 55. obljetnice, u lipnju 2018. na Šalati.
A što bih danas, nakon toliko prohujalih obljetnica istaknuo vama, maturantima, mladićima i djevojkama, koji se ovih dana ili tjedana opraštate od Srednjih škola u Mostaru? Ono što je za vama, zaboravljate; a za onim što je pred vama, prežete (Fil 3,13). A pred vama se nalaze, a i vi težite za trima velikim vrijednostima u životu: za potpunim ljudskim zdravljem, za potrebnim znanjemi za pravim zvanjem. O svakomu ponešto.
1. – Tjelesno se zdravlje može motriti prema stupnjevima:
Fizičko-fiziološko stanje našega osjećajna i osjetljiva tijela. Kada si fizički zdrav, ne pada ti na pamet da bi ikada mogao biti slab. Zašto se ponekad ne upitaš kako je moguće i zamisliti da nam ovaj organizam, koji ima više od 6000 odvojivih organčića i zglobića, ne bude uvijek u nekom kvaru ili u bolesnu stanju? A osjećamo se nevoljno ako nam je pogođen jedan od vitalnih organa kao što su mozak koji se ne da presađivati, jetra koja poslužuje oko 5000 funkcija, zagonetno srce, žućkasta gušterača ili bljedoružičasta pluća. Zapravo ako te žestoko boli jedan od 20 nokata ili jedan od 30 zuba, bolesno ti je cijelo tijelo. Ne držiš li do svoga sedmo-satna sna, do umjerena jela i pića, do redovite tjelovježbe; truješ li se duhanom i drogom, ne čudi se da ti ne mogu pomoći ni “pusti liječnici”; i da razdaš sve svoje, ništa ti ne bi koristilo; štoviše, moglo bi ti biti sve gore, kako stoji u Svetom Pismu za onu jadnu ženu što je bolovala 12 godina od krvarenja, i Isus je u hipu izliječio (Mk 5,26). U školi imaš tjelesni odgoj odličan (5), a u praksi ćaća te doveze u školu i iz škole, a kod kuće više vremena provedeš ukočen za kompjutorom nego u zdravu gibanju mišića i živaca. Dok si mlad, trošiš svoje dragocjeno zdravlje da stekneš što više novca, a kada ostariš trošiš svoju ušteđevinu da bi barem malo vratio zdravlja; a onda najednom nestane i jednoga i drugoga. Bi li ti to nekako mogao mudro i razumno posložiti i u mladosti i u starosti? Ako možeš, bilo ti na zdravlje!
Psiho-zdravlje. Od fizičkoga zdravlja još nam je važnije ono psihičko, duševno zdravlje u razumu i slobodnoj volji, u duhovnim sposobnostima po kojima smo slika i prilika Božja. Makar ti sva fizička konstitucija bila ko bubreg u loju, ako ona psihička razumsko-slobodna nije u redu, bolno si oštećen, upola te nema. Je li čovjek psihički, bilo u daru samosvijesti bilo u razumnoj slobodi, defektan, istodobno je i tjelesno defektan, pa nerijetko i u najosnovnijim potrebama života. Daleko od poželjna ljepoduha!
Moralno zdravlje. A ako ćemo pravo, pred ljudskom ispravno formiranom savješću, koja je Božji glas, najvažnije je moralno zdravlje. Što ti koristi i da fizički pucaš od rumenila i zategnute nježne kože i da uspješno prođeš sve psiho-testove za razne službe, ako si kao čovjek moralno – nečovjek? Ako s tobom ima više posla policija nego filozofski fakultet, ako se zalijećeš u noćne klubove i diskače, ako se obiteljski ne središ, ako svoju odgoniš, a tuđu ženu dovodiš; ako si se i s tom novom prije razveo nego li vjenčao, kakav će ti to biti život s obzirom na moralno zdravlje? I kamo ćeš i komu ćeš ići na liječenje? Za sirijskoga kralja Antioha IV. Epifana (215.-164. pr. Kr.), Biblija veli da se u svojoj oholosti umislio toliko “da zemlju može učiniti plovnom a more prohodnim” (2 Mak 5,21). Kakve velebne definicije ljudske bezumne oholosti! A pogotovo ako se u životu i ti opredijeliš promovirati žensko “lezbijstvo”, tj. “naravno općenje protunaravnim” odnosno muško “gejstvo”, dvoreći oholnike ovoga svijeta koji su umislili da svojim konvencijama mogu zamijeniti “slavu neraspadljivoga Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka” (Rim 1,22) dokidajući Stvoriteljeve naravne zakone ženidbe i spola, rađanja i obitelji. Ako ljudska prava nisu utemeljena u Stvoritelju, onda pogotovo nisu u moralno pokvarenu stvorenju! Ako, dakle, nisu utemeljena u Stvoritelju, onda nisu nikakva!
O, kako je naporno i mučno, ali je idealno, biti uravnotežen: fizički solidan, psihički stabilan i moralno integralan, tako da ništa ne strši i da ništa ne škripi. A vidiš li koje je stupnjevanje: tjelesno zdravlje, psihičko stanje i moralna izgradnja i – sve genijalno uzajamno povezano, prožeto i međusobno uvjetovano samo ako znaš čitati što je svemoćni Otac i Tvorac mudro i s ljubavlju upisao u tvoju ljudsku sinovsku narav.
2. – Znanje zemaljskih grana znanosti, proučavanje čudesa medicine i ekonomije, otkrivanje nepoznanicâ fizike, kemije i biologije, uvijek nove spoznaje povijesti i književnosti, prouke duše i tijela, zadivljenost pred duhovnom kulturom i tehničkom civilizacijom. Ne zaboravi da je svijet upoznao 28 civilizacija, od kojih je 18 nestalo u prahu i kalu prošlosti, a ovih 10 postojećih više glavinjaju nego se razvijaju. Razuman ćeš ispasti ako Bogu priznaš svemirsku svemudrost, makrokozmičku i mikroskopsku, a sebe kao crvića koji gricka listiće od te sveumničke svesilnosti. I ne budeš li imao u glavi logike, razbora i zdravih zaključaka, lako ćeš kao neznalac i nevježa izgubiti sa sofističarima i driblerima ovoga svijeta koji te nasanjkaju na prvom koraku tvrdeći da Boga nema, a da njih ima! Tih driblera koje danas sunce grije, a sutra ih zemlja krije! A Bog vječno na svome stoluje prijestolju!
Sve je to znanje cijenjeno i potrebno i istražuj što više možeš. Ali, maturante i maturantico, i da memoriziraš u datoteku svoje glave sve enciklopedijsko znanje vidljive stvarnosti, da naučiš sve jezike ljudske i anđeoske, i sve tajne ovoga i onoga svijeta, a ne poznaš jezika odgovorne ljubavi u sebi, u kući, u novoj obitelji, u sredini u kojoj živiš, studiraš i radiš, ništa ti koristilo ne bi. Po sebi: “znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje”, poučava apostol Pavao Korinćane i Korinćanke (1 Kor 8,1). Možeš utrošiti čitav život u skupljanje ovozemna znanja, koje onda ne možeš oporučno spisati ni sinu ni kćeri, ni zetu ni nevjesti, ni dobročinitelju ni prijatelju. Sve ode s tobom u hladan i mračan grob! Gdje si bio? – Nigdje! Što si radio? – Ništa! Pamet u glavu, ljubav u srce, a vjeru u Boga!
Stoga kudikamo je važnije znanje koje vodi konačnu spasenju, blaženstvu duše i tijela u Dan suda, ono spasonosno znanje koje je dar Duha Svetoga koji se prima u sakramentu sv. krizme; da si u prvom redu osoba u Kristovu Duhu ukorijenjena i da možeš i dalje nevidljive Božje tajne u vidljivu svijetu proučavati i druge poučavati.
3. – Zvanje: I ovdje postoje dvije vrste ili kategorije, jedno je ovozemaljsko, društveno, političko, profesionalno zvanje: povjesničara, filozofa, psihologa, liječnika, pravnika, koje se bira na današnjem križištu, i mijenja već prema potrebi i afinitetu.
A drugo je zvanje ono duhovno, vjersko, za koje kažemo, prema Bibliji, da je izravno od Boga u službi Boga. “Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas da postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane” (Iv 15,16). Da oprimjerimo životnim pozivom sv. Ivana Krstitelja. Za njega sveti pisac kaže da “ruka Gospodnja bijaše s njime” (Lk 1,66). Mi to zamišljamo ovako: Božja ruka kruži iznad njegove glave. Sjena ruke, u odnosu na nebesko sunce, odražava se na zemlji. I on gleda tu sjenu nevidljive ruke:
– Ruka mu desno pokazuje put u pustinju, Ivan u Judejsku pustinju!
– Ruka ga Božja vodi na Jordan, Ivan hrli na Jordan krstiti narod. I Isusa.
– Ruka ide ispred njega na dvor Herodov, Ivan hrabro u dvorište: Herode, ne smiješ imati za ženu suprugu brata svoga!
– Sjena ruke Božje ispred njega u Maheront, u zatvor, Ivan smjelo u ćelovinu!
– Štoviše, o Herodovu rođendanu dželat mu rukom prinosi mač pod vrat, Ivan pruža maču vrat… Mučenik istine koja sve povezuje i pobjeđuje sežući u vječnost.
I kada si god htio “korigirati” Božji plan, Božju ruku i od ruke sjenu, i ići na vlastitu ruku, obilo ti se i o glavu, i o dušu, i o ruku, i o život. I kada si god pratio tu Očevu ruku, nije izostala sreća i blagoslov! “Zato, raduj se, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog!” (Propovjednik 11,9)… ali znaj da će ti za sve to suditi Bog!
Izvor: Crkva na kamenu/http://www.md-tm.ba
