Crkveno dvorište. Ove “koronaške” godine posljednja je po redu, četrdeset peta, bila sv. krizma na Širokom Brijegu. Prostrano crkveno dvorište primilo je 182 krizmanika (jedna je srednjoškolka morala odgoditi svoju krizmu), zajedno sa svojim kumovima, roditeljima, rodbinom i drugim misarima. Sve kako Bog zapovijeda i kako Stožer propisuje! Mjesni biskup Petar povjerio je dijeljenje sv. krizme umirovljenomu biskupu Ratku i generalnomu vikaru don Željku u nedjelju, 11. listopada 2020. Sve spremno kao na svadbi. Učenici prvoga razreda srednjih škola, njih 177 iz župe Široki Brijeg, petero iz ostalih. Prvi put ovako uredno svi obučeni u duge bijele krizmene haljine, pravi ugođaj ljudskomu pogledu. A i roditeljima velika olakšica što će im kćeri za taj dan obući. Misa sv. potvrde s pjevanim predslovljem Presvetoga Trojstva. S. Mira pripremila župni zbor u nepromjenljivim dijelovima Mise i u drugim misnim pjesmama. Nekoliko svećenika u koncelebraciji, đakon fra Andrija, koji studira u Jeruzalemu, vješto i vedro asistira.
Pozdravi. Župnik fra Stipe pozdravlja biskupa Ratka i daje riječ jednomu pripravniku da izrekne dobrodošlicu u ime krizmanika. Biskup prenosi srdačne pozdrave mjesnoga biskupa Petra Palića, koji danas slavi sv. Misu u čast sv. Ivana XXIII., pape, u istoimenoj župi u zagrebačkoj Dubravi. Taj je Papa, kada je bio čuo za preminuće kardinala Alojzija Stepinca u Krašiću prije 60 godina, 1960., slavio za njega svečanu Misu zadušnicu u bazilici sv. Petra (što nije običaj za kardinale koji umru izvan Rima). A danas, 11. listopada, ujedno je obljetnica bezbožne osude nadbiskupa Stepinca na zagrebačkom sudu na 16 godina robije. Zahvaljujući Bogu za ovaj atmosferski dan, kakav se može samo poželjeti, predvoditelj je pozvao sve sudionike na iskreno kajanje pred Bogom zbog ispraznih misli i krivih želja da nam se Gospodin smiluje i da nas učini dostojnima ove sv. Mise, a krizmanike dostojnima ove sv. krizme. Krizmanicima su povjerena prva dva čitanja i molitva vjernika, đakonu Evanđelje.
Propovijed. Umirovljeni je biskup na temu Evanđelja ukratko ponovio Isusovu prispodobu te je primijenio na našu konkretnu vjerničku situaciju: Svadba. I to kraljevska, kakvu ti nisi vidio. Je li se kralj ženio? Nije kralj, nego sin mu. Koliko je bilo svatova? Nitko od prvopozvanih. Kako to? Eto tako. Kralj razaslao svoje glasnike da pozovu sve njegove ministre, župane, gradonačelnike, rektore, sve viđenije službenike koji pomažu kralju u kulturnoj i ekonomskoj izgradnji kraljevstva. Jesu li se uzvanici ispričali što nisu došli? Ne samo da se nisu valjano ispričali što se nisu pojavili – jesu se neki ispričavali nekim svojim odgodivim privatlucima, ali takve ispričnice ne pale pred ovolikom čašću i pozivom na svadbenu gozbu jednoga kralja – a drugi su uzvanici, pravi neznabošci, pohvatali kraljeve glasnike i pobili ih. Kako je kralj reagirao? Kralj je primijenio pravednu kaznu i na njih i na njihove gradove, a onda je dao upute drugim glasnicima: “Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!” (Mt 22,8-9). Ona puka sirotinja, koja se ne nasiti pošteno nijednoga obroka na dan, i po ljudskom sudu oni “nedostojni” napuniše svadbenu dvoranu. Uđe kralj pogledati goste i primijeti kako je jedan ušao bez svadbena znaka, ruha. O kakvu se znaku radi? To su bile neke svadbene oznake, trake, rupčići, perjanice po kojima su se uzvanici razlikovali od drugih. Taj dôšlo nije htio uzeti na vratima te znake koje su dijelile djevojke, kao ove krizmanice, nego je ušao bez ikakva svatovskog simbola.
Što misliš da netko danas upadne u krizmeni red bez ceduljice? Fra Stipe ga upita: Gdje ti je cedulja? Odakle si ti? Iz koje si župe upao? A on zanijemi. Kako će ga biskup krizmati? Na svadbu svadbeno, na krizmu krizmeno!
Zašto su ti uzvanici tako nezahvalni kralju? U njegovoj službi. Od njegove plaće žive. Bili bi silno počašćeni da ih kralj pozove na svadbu svoga sina. Eto pozvao ih je. Ali oni se dali u svoje privatne poslove koji se uopće ne mogu usporediti s kraljevskim pozivom i čašću. Zato ih je kralj proglasio “nedostojnima”!
Da nismo, možda, mi ti “nedostojni”? Ne ću reći: svi. Bog nas poziva svake nedjelje jedan sat na svoju svetu žrtvu i gozbu, sv. Misu, u crkvu. A mi u svoje privatne zabave i poslove. Dao nam cio tjedan na raspolaganje, rezervirao samo jedan sat svetkovinom i nedjeljom da mu se javimo, da nas počasti svojom riječju, oproštenjem i gozbom, a mi se oglušimo, otkažemo, čak se nepristojno ponesemo i prema Crkvi, svećenicima i prema Bogu. Eto kako je Isus svojom prispodobom pogodio ne samo one svećenike, pismoznance i vjernike svoga vremena, nego i nas danas. U Hercegovini ima “nedjeljnih” katolika oko 30% – negdje i do 40%, a negdje i do 20%. Uglavnom svi kršteni, krizmani, toliki vjenčani, a kada treba doći na kraljev poziv na gozbu i žrtvu, poziv čak pod Trećom Božjom zapovijedi, pokažemo se kako smo prava jadika i bijeda! Zašto se onda čudimo što ih je Gospodin nazvao “nedostojnima”, neodgovornima, neozbiljnima, koji ne drže ni do svoje vjere ni do kraljevske časti? Vjerniče, krizmaniče, kako bi se osjećao da te Bog proglasi nedostojnim i da ti ne da na sv. Pričest? Ako pogaziš svoju čast i dostojanstvo, što ti je to još preostalo u životu?
Sveta je krizma tekla u najvećem redu. Biskup je ponekoga krizmanika i krizmanicu zaustavio i postavio pitanje iz Isusove prispodobe. Bilo je odgovora koji su očitovali da su pripravnici bili pozorni i – dostojni!
Spomen na krizmu. Poslije sv. Mise krizmanici su za trajnu uspomenu s ovoga jedinstvenog sakramentnog događaja stali u red na stepenicama ispred župne crkve Velike Gospe, a fotografi prenijeli u sliku.
Gvardijan fra Ivan Marić, mlađi, u blagovaonici je počastio i krizmatelje i domaće, a među domaćima bijaše fra Dane Karačić, koji je 6. rujna ove godine proslavio svoju Zlatnu Misu. Fra Dane, čestitke! Hvala braći i na gozbi i na ugodnu razgovoru!
Na povratku u Mostar pohod sestrama franjevkama u gradu i “fildžan” čašćenja, a biskup im u znak zahvale dao nedavnu knjigu “Pođite i propovijedajte”, što su i do sada sustavno činile svojim vjerničkim i redovničkim svjedočanstvom!
Izvor: Crkva na kamenu
