Ne izabraste vi mene…

Foto: tomislavcity.com

BUKOVICA – Bukovicu, župu u Duvanjskom dekanatu, župnički vodi fra Mladen Rozić, a vikarski mu pomaže fra Petar Drmić. Ove 2017. godine u nedjelju, 18. lipnja, bilo je četrdeset i troje krizmanika i krizmanica iz posljednjega razreda osnovne i iz prvoga srednje škole.

Krizmanici procesijski polaze ispred crkve, prolaze kroz narod i zauzimaju svoja mjesta kako su već uvježbani. Srdačan pozdrav pred oltarom upućen biskupu Ratku, predvoditelju koncelebrirana Misnoga slavlja i djelitelju sv. krizme. U Bukovici su učenici uvijek dobro svladavali vjeronaučno gradivo zahvaljujući marljivim vjeroučiteljicama, pravim pedagoginjama.

Župni zbor – nema možda svega petnaestak mlađih pjevača – izvježbao je na latinskom nepromjenljive dijelove svete Mise: Kyrie, Gloria, Sanctus, Agnus, kao i druge misne pjesme. I izvrsno pjevaju. Dika ih je poslušat!

Biskup u homiliji na evanđeoski tekst sv. Mateja (9,36-10,8) govori o zvanju, onom duhovnom, koje je uvijek bilo u manjini, malobrojno. Žetva je uvijek bila golema – kao Duvanjsko polje – a radnika malo da požanju pšenicu ili ječam. Pogotovo ako su žeteoci otišli u zapadne zemlje za živom lovom, a Polje nije ni uzorano kamo li da bi se pretvorilo u žetvu. Jesu li svjesni da se i najveća brda gotove love prevrnu i nestanu u jednoj noći, kao gruda snijega na suncu. Događa se to bankovno kopnjenje ne samo jednoj osobi, nego i instituciji pa čak i državi.

Nakon što je cijelu noć proveo u molitvi Ocu nebeskomu, kada se razdanilo Isus bira svoje učenike, apostole, i to će im jasno staviti do znanja: Ja izabrah vas, a ne vi mene. Moja ljubav prethodi vašoj ljubavi. Moj izbor prethodi vašemu odgovoru. Uvijek je njegova inicijativa. I Isus bira razne karaktere i tipove: Petra, Andriju, Jakova, Ivana, Tomu, Mateja, Šimuna Revnitelja, Judu Iškariotskoga… Zašto je ovoga posljednjega izabrao kada je znao da će ga izdati. Birao ga je da mu dadne šansu da ga ne izda, nego da se s pomoću Božjom bori za svoje spasenje i da kao apostol spašava druge ljude. Ljudska sloboda mora doći na provjeru i kušnju, na ispit i test. To joj je u naravi. Neka se pokaže odakle je, što je, kamo vodi, je li na strani dobra, istine i ljepote, ili je na strani zla, laži i grozote.

Nema izbora svećeničkih kandidata i redovničkih izabranika i izabranica bez molitve Bogu. I osobne, i obiteljske, i župne. I to molitve ne samo da Bog izabere neke u Indiji ili Kolumbiji, nego u našoj župi, u Bukovici. U našoj obitelji. Duhovno je zvanje posebna povlastica Božja.

Krizmanici prate što se govori. I propovjednik ih potiče: tko je pozvan, neka se odlučno odazove. A tko nije pozvan, neka ne pokušava, izgubit će dragocjeno vrijeme. Neka im u toj odluci pomognu darovi Duha Svetoga, osobito dar savjeta, dar razbora… koje primaju.

Fra Mladen je u posljednje vrijeme objavio četiri zbirke pjesama: Put iz sna, 2014.; Dodir neba, 2015.; Cjelov života, 2016.; Put Riječi, 2017.

Evo kako pjeva o utegu zemlje i pozivu s Neba u zbirki Dodir neba, u pjesmi “Zov neba”, str. 41:

I nije se uvijek lako peti.

Jer napitak zemlje te mami,

A uzbrdica plaši

Dok težnja za višim u tebi gori.

A toliko je onih koji me guraju zemlji,

A ljestvica mora se peti naviše.

Počesto poželim društvo

Koje stremi bliže Nebu.

Znam da hod k Višem tišinu traži.

Za to ti treba odvažnost srca

Da se odupreš jurnjavi dana,

Da uđeš u spokoj svoje duše.

 

Izvor: Crkva na kamenu/KIUM