MOSTAR – Obrede Velikoga petka u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru 3. travnja predvodio je mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić uz sudjelovanje generalnoga vikara don Nikole Menala, katedralnoga župnika don Josipa Galića, župnog vikara don Gabrijela Pavlovića i don Zvonimira Rezu.
Svećenici su ušli i naklonili se pred ogoljenim oltarom moleći u šutnji. Slijedila su liturgijska čitanja pripjevni psalam „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“ i Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu, koju je čitao katedralni zbor. Tekst evanđelista čitao je katedralni župnik don Josip, ulogu Isusa don Nikola, a ostale uloge pjevači.
Nakon službe Riječi don Zvonimir je izrekao homiliju.
Don Zvonimir je u homiliji kazao kako evanđeoski prizor u kojem Isus, znajući sve što će se s njim dogoditi, pita: „Koga tražite?“, nije znak neznanja, nego duboki poziv na razmišljanje. Istaknuo je kako Bog i danas postavlja ista pitanja čovjeku, ne zato što ne zna odgovor, nego zato što želi da čovjek sam izgovori istinu o sebi.
Podsjetio je na starozavjetni prizor kada Bog pita Adama: „Gdje si?“, te rekao je da to pitanje nije bilo upućeno iz neznanja, nego iz želje da Adam prizna svoj grijeh. Upitao je potom vjernike: odgovaramo li mi Bogu iskreno ili, poput bolesnika iz evanđelja, tražimo izgovore i opravdanja?
Don Zvonimir je naglasio kako Bog ne traži naša opravdanja, nego našu odluku. Rekao je da Gospodin ne pita zašto smo pali, nego želimo li ustati i započeti novi život. Istaknuo je da je upravo to ključno pitanje svakog kršćanina: želimo li se doista promijeniti.
Govoreći o onima koji su došli po Isusa, rekao je kako su u njemu vidjeli samo čovjeka, a nisu prepoznali Boga. Upozorio je da se isto može dogoditi i nama – da gledamo, a ne vidimo, da slušamo, a ne čujemo.
Zatim je upitao: imamo li u svome životu dovoljno znakova da smo Kristovi? Rekao je kako bi svatko od nas trebao razmisliti bi li bilo dovoljno dokaza da nas netko „osudi“ kao kršćane. Istaknuo je da se vjera ne očituje samo riječima, nego ponajprije životom.
Don Zvonimir je posebno naglasio opasnost mlakosti. Rekao je da ne možemo živjeti napola za Boga, a napola za svijet, jer takav život vodi udaljavanju od istine. Pozvao je vjernike na jasno opredjeljenje i odlučnost u vjeri.
Govoreći o Pilatu, istaknuo je kako je pokušao napraviti kompromis sa zlom, iako je znao da Isus nije kriv. Rekao je da svaki kompromis sa zlom ostavlja duboke posljedice i ne donosi istinski mir.
S druge strane, podsjetio je na Josipa iz Arimateje i Nikodema, te rekao je kako su oni upravo u najtežem trenutku iskoračili i priznali Isusa. Istaknuo je da prava vjera dolazi do izražaja onda kada je najteže, a ne kada je lako.
Na kraju je upitao vjernike jesmo li doista Kristovi i živimo li svoju vjeru u svakodnevici. Rekao je da će na kraju života biti važno ne ono što smo govorili, nego kako smo živjeli. Zaključio je poticajem da hrabro svjedočimo svoju vjeru, odbacimo grijeh i živimo na slavu Boga.
Nakon homilije uslijedilo je klanjanje križu koje je pratilo pjevanje tradicionalne tužaljke “Puče moj”. Pjevanje je predvodio katedralni zbor Marija pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića.
Zatim je uslijedila pričest i polaganje Presvetoga na pokrajnji oltar. Vjernici su se razišli u tišini.
Izvor: Crkva na kamenu
