Budući sam čuo da je sestra Arkanđela za života rekla da bi najviše voljela da joj nitko ništa ne govori na pogrebu, ja kao njezin prijatelj koji je dobro poznavao i s kojim je radila punih šest godina u Biskupijskom Caritasu Mostar (od 1993.-1999.) i koji je s njom surađivao sve do njezine teške bolesti, imam potrebu napisati o njoj nekoliko oproštajnih riječi.
Mi smo navikli svetost i svece promatrati izdaleka i to one svece koji su već smješteni u naše katoličke kalendare. Stoga lako možemo pasti u napast i ustvrditi da skoro svetaca i nema među nama, jer nitko od nas nije bez mane. A mi baš te mane najprije primjećujemo jedni kod drugih, po njima se uglavnom međusobno etiketiramo, ne vodeći uvijek dovoljno računa da se iza tih mana često kriju prave ljudske veličine. Zato je svaki čovjek puno veći od njegovih mana. A i proglašeni sveci nisu bili bez takvih mana.
Ja sam jedan od svjedoka koji može reći da sestra Arkanđela nije bila savršena i bez mana, ali svjedočim da je ona bila puno veća od njezinih slabosti. Njezina se ogromna veličina iščitavala kroz čvrstu vjeru, veselost, dobrotu, širokogrudnost, razumijevanje, požrtvovnost i ljubav bez granica s kojima je pobjeđivala svoje mane i otupljivala „oštrinu“ svojega jezika i svoje naravi. Zato je bila osoba koja je svakoga mogla voljeti i koju je svatko volio. Nisi mogao doći k njoj i ostati ravnodušan: ili te je utješila, ili ohrabrila, ili obdarila ili nasmijala. Mogao si njoj doći svakakav, ali od nje si odlazio radostan i nikad praznih ruku.
Sveukupan život (vremeniti i vječni) sestre Arkanđele najbolje se može prosuditi po Isusovim riječima koje je zabilježio evanđelist Luka: “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti” (Lk 6, 36.38). Stoga se i nadamo, draga sestro Arkanđela, da te je Otac Nebeski nagradio mjerom preobilnom jer si ovdje na zemlji mnogim siromasima bila „anđeo utjehe“, pravi Arkanđeo. Koliko mi je samo osoba u ova dva dana nakon tvoga preminuća reklo da si ih pomogla i spasila. Čvrsto vjerujem da su u nebu, u petak navečer, mnoge duše preminulih izbjeglica, prognanika, bolesnika i nemoćnika uskliknule od radosti kad su čule glas Krista Kralja koji te je sebi pozvao: Dođi, dušo dobra i vjerna, primi u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za te od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dade mi jesti; ožednjeh i napoji me; stranac bijah i primi me; gol i zaogrnu me; oboljeh i pohodi me; u tamnici bijah i dođe k meni. Zaista, kažem ti, što god si učinila jednomu od ove moje najmanje braće, meni si učinila! (usp. Mt 25,34-40).
Časna sestra Arkanđela bila je toliko časna osoba da je ni časne sestre u samostanu nisu mogle posve uokviriti. Ona je bila poput ruže (a krsno joj je ime Ruža) koja je mirisala i izvan vrta u kojem je bila posađena. I kada bi sada svu ljubav koju je ova ruža, tj. sestra Arkanđela, iskazala drugima, pretvorili u bukete, njezine bi sestre Milosrdnice mogle dobro okititi svih ovih 400 godina koliko slave od svoga osnutka. Čvrsto sam uvjeren da njezine lijepe i mirisne ruže ljubavi sada krase oltar nebeskoga Jeruzalema.
Sestro Arkanđela, hvala ti što si nas znala razveseliti i nasmijati do suza, obradovati i utješiti, darivati i na dobro poticati. Hvala ti što si nas podnosila i što si nam znala praštati te što si nas učila kako Isusa treba istinski ljubiti u siromasima i potrebnicima svake vrste; hvala ti što si bila normalna i prirodno pobožna i što sestarskom odorom nisi prekrivala svoje ljudske slabosti koje si u isprikama priznavala i za njih se kajala. Hvala ti i za svjedočku vjeru i nadu u svim ovim godinama, a posebno u ovim zadnjim mjesecima tvoje teške bolesti. Hvala ti i na mnogim izvrsnim porukama koje su mi naši zajednički prijatelji u ova dva dana napisali u svojim izrazima sućuti. Sve ću te njihove poruke izreći rečenicom jedne tvoje susestre: „Bila je milost živjeti i raditi u njenoj blizini.“ Ovo i ja potpisujem za svih ovih 20 godina našega rada, suradnje i prijateljevanja.
I kada se god budemo sjećali sestre Arkanđele nemojmo zaboraviti da nam je svojim plemenitim životom ostavila trajnu poruku: „Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha! (1 Pt 4,8).
Siguran sam da će Gospodin svojom milosrdnom i njezinom djelotvornom ljubavlju pokriti njezine slabosti i mnoštvo naših grijeha.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
Don Krešo Puljić
Izvor: Crkva na kamenu
