Proslavljena stota obljetnica župe Kongora

Foto: http://mandino-selo.com

KONGORA – U nedjelju, 13. kolovoza 2017. svečan dan u Kongori, u Duvanjskom dekanatu: slavlje Stote obljetnice uspostave župe. A Bog dao pa dan sunčan koliko treba, oblačan koliko treba, lahorast koliko treba. Oltar je namješten pred crkvenim vratima. Dvadeset svećenika koncelebranata oko oltara, među njima župnik fra Stjepan Martinović, provincijal fra Miljenko Šteko, ima i bivših župnika i kapelana, i svećenika podrijetlom iz same župe. Narod je u vijencu oko dvorišta od istoka do zapada. Ima dosta improviziranih klupa u hladovini. Mnoštvo puka Božjega i iz župe i iz inozemstva. I u puku skupine sestara raznih Družbi. Djeca se slobodno kreću po dvorištu. Stari su Latini djecu zvali liberi – slobodnjaci! Svetu Misu predvodi mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić. Pozdravlja župnika, provincijala, sav bogoljubni narod. Čestita župniku i župi. „Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Dostojno je i pravedno.“ Ova je sv. Misa zahvalnica za sve Božje milosti kroz ovih Stotinu godinu, i okajnica zbog Stoljetnice našega griješenja, što nismo uvijek bili vjerni Božjemu zakonu života i milosti. Evanđelje govori o Petrovu pouzdanju u Gospodina, ali kada Petar „spazi vjetar“, prepade se, poče tonuti. Malovjerni! Isus je kadar izvući te živa i zdrava iz jezera pa sve i da potoneš i udušiš se… Uvodno u Očenaš, napose u molbenicu „Dođi Kraljevstvo Tvoje“, biskup poziva puk da se pomoli za trojicu misionara među koncelebrantima – fra Antu, fra Filipa i fra Peru – koji su širili Kraljevstvo Božje više od četiri desetljeća u afričkom Kongu. Nije to mali vijek.

Nakon sv. Mise pučko veselje i čašćenje na livadi pod šatorima. Pripremljeno za tisuću i pol uzvanika.

Prenosimo biskupovu propovijed u kojoj se navode podatci iz monografije fra Roberta Jolića Sto godina župe Kongore, koja je ovih dana objelodanjena i na uočnicu ove svečanosti predstavljena u župi. Kongora je „fiksna“ župa, a ova monografija kao „mobilna“ župa po svijetu, od kuće do kuće, od države do države, od kontinenta do kontinenta.  

SRETNA I BLAGOSLOVLJENA PRVA STOLJETNICA!

Svaka je crkva zajedno sa župom utemeljena i podignuta u ime i na slavu Presvetoga Trojstva za dobro vjerničkih duša. Ali je uobičajeno da se crkve posvećuju, a župe stavljaju pod zaštitu i moćnih svetaca i svetica Božjih, na primjer Svih Svetih, osobito Blažene Djevice Marije. Mi u Hercegovini imamo 80-ak župa, od kojih je dvanaest posvećeno Osobama Presvetoga Trojstva, i to jedna Imenu Isusovu: Mostarski Gradac, dvije Kristu Kralju: Čitluk i Hutovo, tri samim Osobama Ocu, Sinu i Duhu Svetomu – Blagaj-Buna, Gabela-Polje i Buhovo te šest župa sa svojim matičnim crkvama posvećene su Presvetom Srcu Isusovu: Potoci-Bijelo Polje 1892., Studenci 1908., Kongora 1917., Crnač 1935., Šipovača-Vojnići 1939., Čeljevo 1974. Ima pedeset godina, od 1968., može se kronološki pobliže pratiti praksa pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu u župi, osobito za samu svetkovinu.

Ovo je dan, svečan dan Stoljetnice, kada želimo zahvaliti ljubavi Božanskoga Srca Isusova koje bdije ne samo nad ovih naših šest njemu izričito posvećenih župa, nego i nad svakom župom i svakim župljaninom. A posebno je pohvalno od biskupâ, župnikâ i župljanâ koji su svojedobno izabrali ovaj predivni naslov Božanske ljubavi Srca Isusova da se njemu utječu u svojim molitvama, zavjetima i zahvalama. Mi u ovom svečanom trenutku proslave Stote obljetnice ove kongorske župe još jednom posvećujemo cijelu župu sa svim župljanima, nazočnima i nenazočnima, beskrajnoj ljubavi Božanskoga Srca ispovijedajući vjeru u Oca Stvoritelja, Sina Otkupitelja i Duha Svetoga Posvetitelja, odričući se svakoga zla koje uništava dušu i tijelo.

Ova kongorska župa ne nosi naslov Srca Isusova od svoga početka 1917., jer nije bilo ni župne crkve. Tek kada se sagradila crkva 1927. – prije 90 godina! – svečano je proglašeno Srce Isusovo kojemu je posvećena i župa i napose župna crkva kao mjesto bogoštovlja.

Župa je osnovana 21. rujna 1917. dekretom kojim je ujedno imenovan prvi župnik novouspostavljene župne zajednice, fra Lazar Čolak. A obuhvaćala je četiri sela: Borčane, Kongoru, Lipu i Mandino selo.  Sto godina nije malo razdoblje. Pa eto koliko je to: ne znam ima li u župi među živima i jedan vjernik koji je rođen i kršten prije stotinu godina. Ako ima, idu mu sve naše čestitke!

Župa, prema statistikama, do pet godina nakon osnutka, 1923., ima 1535 vjernika.

A župa Kongora danas ima 1545 vjernika sa svim dolascima-odlascima, rađanjima, ženidbama-udajama, selidbama i „bilokacijama“.

Ne možemo ne izraziti veliku radost i ne zaželjeti veliku milost svima vama koji slavite Stotu obljetnicu postojanja i djelovanja ove župe svečarice.

– Radost i mir Oca nebeskoga svima onima koji su u Gospodinu preminuli i nalaze se u mjestu osvježenja svjetlosti i mira, kao i onima koji žive na zemlji, u župi ili izvan župe, a kršteni su u ovoj kongorskoj župi u ovih stotinu godina: takvih je bilo ukupno 4627, ne računajući ovu godinu u tijeku! Tri puta više nego cijela današnja župa.

– Radost Božja i milost Duha Svetoga u nebu onima koji su preminuli, ili na zemlji onima koji su među živima u župi ili izvan župe, a krizmani su u ovoj župi u tijeku ovih stotinu godinu u 19 krizmenih slavlja – uključujući i ovogodišnje! A takvih je krizmanika i krizmanica bilo 3148 – odnosno 1479 njih koji su se ovdje krstili a nisu se ovdje i krizmali bilo stoga što su kao djeca pomrli ili zato jer su kao djeca odselili na druge strane ili zato jer još nisu došli na red za sv. krizmu!

– Radost Božja i ljubav Isusa Krista u nebu svima onima koji su preminuli, ili se nalaze na zemlji među živima u ovoj župi ili izvan nje, a vjenčali su se u ovoj kongorskoj župi u ovom razdoblju od stotinu godina: takvih je vjenčanja bilo 1442, odnosno 2884 zaručnika i zaručnice, ne ubrajajući ovu godinu u tijeku.

– Radost, mir i milost i pokoj vječni onima koji su preminuli u ovoj župi u ovih stotinu godina, a bilo ih je 2478, ne računajući ovu godinu.

Među tim preminulima bilo je žrtava iz triju ratova prošloga stoljeća: žrtava Prvoga svjetskog rata 29; žrtava Drugoga svjetskog rata bilo je 149; i žrtava Domovinskoga rata bilo je 6. Svega: 184. Pokoj vječni udijeli im, Gospodine!

U ovih stotinu godinu iz ove je župe niknulo jedanaest svećenika koji su već preminuli u Gospodinu, adevetorica su među živima. Svega dvadeset svećenika. Svemogući Bog dao vječni mir pokojnima, a dobro zdravlje i obilje svoje pomoći živima!

– Mir, milost i milosrđe svim svećenicima, pokojnima i živima, koji su djelovali u ovoj stogodišnjoj župi, a bila su njih dvadeset i četiri, od kojih je sadašnji fra Stjepan Martinović kojega srdačno pozdravljamo i zahvaljujemo mu na ovom pothvatu proslave stoljeća ove župe. Zahvaljujemo i svima njima na dušobrižničkom radu i požrtvovnosti za spasenje duša!

– Milosrđe, milost i mir svim redovnicama, pokojnima i živima, koje su podrijetlom iz ove župe – brojemosamnaest – a članice su raznih sestarskih družbi.

– Milost i milosrđe svim sestrama Predragocjene Krvi Kristove – njih petnaest – koje su od 1990. djelovale i djeluju u ovoj župi, od kojih su neke preminule, a druge su među nama živima. Naša iskrena zahvalnost na njihovu trudu i žrtvi za duhovno dobro njihovo i za spasonosno dobro ove župe slavljenice.

Iz župe su trenutačno i dvojica svećeničkih kandidata: jedan Mostarsko-duvanjske biskupije, a drugi Hercegovačke franjevačke provincije. Bog im dao milost ustrajnosti u duhovnom zvanju!

Kada čovjek čita monografiju kongorske župe, gdje se opisuje gradnja župne kuće 1921., njezin požar 1924., obnova, zatim gradnja župne crkve od 1925. sve do njezina unutrašnjeg uređenja tridesetih godina prošloga stoljeća, pa ponovna gradnja stana sedamdesetih godina i stalna obnova i adaptacija crkve sve do danas, vidi zapravo stalnu brigu i župnikâ i župljanâ da se podigne prikladan i dostojan stan – kuća župnikova, i još prikladnija i dostojnija crkva – kuća Božja. Usporedo s tim nužnim i zakonitim nastojanjem oko materijalnoga izgleda župne kuće i crkve, teklo je i nastojanje oko duhovne uspostave i obnove crkvene zajednice, vjerskoga života, vjeronaučno-katehetskoga znanja, sakramentnoga sudjelovanja, blagoslovne pobožnosti i liturgije, da se svaka obitelj, i u župi i odseljena izvan župe, može podičiti značajnim rastom i razinom duhovne svijesti, katoličke uvjerenosti i osobne i zajedničke vjernosti Bogu.

U ovoj svetoj i jubilarnoj Misi na sve vas dionike ovoga slavlja i na cijelu župu zazivam obilan Božji blagoslov. Isto tako zazivam vječni pokoj svima preminulima, a oprost od kazna i oproštenje od krivnja za sve ono što nije bilo u skladu s Božjim zapovijedima.

 Presveto Srce Isusovo, žarko ognjište ljubavi; pravde i ljubavi posudo;
dobrote i ljubavi puno; živote i uskrsnuće naše; milino sviju svetih, smiluj se svima nama! Amen.

Izvor: Crkva na kamenu/KIUM