MOSTAR – Misno slavlje u mostarskoj katedrali povodom početka akademske 2017./2018. godine na Sveučilištu u Mostaru predvodio je u srijedu, 11. listopada, u 12 sati biskup msgr. Ratko Perić. Biskup je u uvodnome pozdravu zaželio svim prisutnim studentima i njihovim profesorima da sudjelujući na ovoj svetoj Misi s Božjim blagoslovom započnu novu akademsku godinu. U koncelebraciji s biskupom Ratkom bili su don Mladen Šutalo, studentski duhovnik i župnik župe sv. Ivana apostola i evanđelista u Mostaru, don Niko Luburić, župni kapelan i voditelj katedralnoga zbora u Mostaru i don Pero Miličević, biskupov tajnik. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor Studija glazbene umjetnosti FPMOZ-a i studenti Solo pjevanja pod vodstvom prof. mr. art. Katje Krolo-Šarac. Čitanja i molitvu vjernika čitali su studenti sa Sveučilišta.
U svojoj homiliji kroz primjer Nobelovca Alberta Einsteina, fizičara, matematičara, filozofa, jednoga od najznamenitijih znanstvenika 20. stoljeća govorio je o odnosu znanosti i “religioznosti”. Einstein, njemački Židov, tvrdio je da nije pripadao hebrejskoj religiji, nego hebrejskom kulturnom krugu. Izjasnio se da ne vjeruje u osobnoga Boga, ali da se uvijek bezgranično divio strukturi svijeta koju je znanost do sada mogla otkriti (ali ne i stvoriti). Jedne je prilike rekao da za njega Božja riječ nije ništa više doli izraz i proizvod ljudske slabosti, a Biblija zbirka časnih i primitivnih legendi koje su prilično djetinjaste.
Einstein svojom teorijom za koju je dobio Nobelovu nagradu nije uspio nimalo urediti svoj život, ni osobni, ni bračni, ni obiteljski. Najprije kao student ima izvanbračno dijete, kojega nije vidio i ne zna se što je s njim bilo, ženi se Milevom iz Novoga Sada s kojom je osim ovoga izvanbračnoga djeteta imao i dva sina, od kojih jednoga teško umno bolesnoga. Od Mileve se razdvaja, pa razvodi te se ženi Elsom Einstein koja mu dovodi tri kćeri pastorke, a s kojom je u dvostrukom rodbinstvu.
Što su na kraju koristile Einsteinu njegove teorije, bezbrojni radovi i teze kada je od samoga početka do kraja života bio u neredu i neznanju. Kao pravi razumni znanstvenik trebao se barem prema Bibliji odnositi s poštovanjem pa makar ne vjerovao u nju.
Pravi si čovjek ako znaš uvesti red u svoje srce. Čovjek si ako, uz Božju pomoć, svladaš raspojasane strasti; ako ukrotiš podmuklo srce s njegovim bludništvima i preljubima, s krađama i prevarama, sa zlim mislima i psovkama, s lakomstvom i ubojstvom (usp. Mk 7,21-23). Pravi si čovjek – i vjernik i znanstvenik – ako znaš podnijeti patnju u herojskom stupnju, ako se znaš pokajati zbog svojih krivih poteza i grijeha, ako se staviš u službu bližnjega svoga.
Studenti i studentice, na Sveučilištu razvijajte svoje intelektualne sposobnosti glave – Božje darove, ali još više izgrađujte svoju odgovornu ljubav srca – Božji dar koji vas vodi u spasenje. Pridonesite znanosti svojim učenjem i otkrićem, ali još više njegujte kršćansku vjeru u osobnoga Boga stvoritelja, ravnatelja i presuditelja, jer nam je svima stati pred sudište Božje da svakomu od nas dadne po djelima našim. Jer što ti koristi da svake godine Rektorovu nagradu stekneš i svih šest Nobelovih zavrijediš, a dušu svoju izgubiš, poručio je biskup Ratko.
Izvor: Crkva na kamenu
