MOSTAR – U nedjelju, 18. studenoga 2018., u prostorijama Rehabilitacijskog centra “Sveta Obitelj” u Mostaru održan je cjelodnevni susret sestara juniorki Sarajevske provincije Družbe Služavki Maloga Isusa. Sudjelovale su tri sestre juniorke, s magistrom s. M. Ljiljom Marinčić. Kao predavači ovoga duhovnog susreta, s. magistra pozvala je biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. Ratka Perića, poznavatelja Sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, Utemeljitelja Družbe. Gospodin je sestrama progovorio ne samo po voditelju, nego i po svrsi koju taj Caritasov Centar ima, a to je danonoćna briga za osobe s posebnim potrebama. Stoga je prva „lekcija“ bila susret s dvadesetak takvih osoba. S korisnicima i djelatnicima Centra susret je bio i na stacionarnom odjelu tijekom Misnoga slavlja koje je predvodio biskup Perić zajedno s don Slavkom Maslaćem, korisnikom Centra.
Osim toga, Gospodin je sestrama po njihovu doživljaju ukazao na ljepotu susreta s trima sestrama Služavkama u Svetoj Obitelji, njihovu brižljivost, bliskost i gostoprimstvo s predstojnicom s. Rudolfom Paradžik na čelu. Tu je bliskost iskazala i s. Ljilja u zajedničkom susretu juniorki. U razgovoru s njome sestre su se osvrnule na proteklo vrijeme i pokušale otkriti kako su proživljavale taj dar i duh sestrinstva.
Susret s biskupom-predavačem započeo je časoslovnom molitvom kako bi izgovorena riječ urodila plodom. Tema nagovora bila je Knjiga o Joni, a predavanje je podijeljeno na poglavlja u knjizi: stvarnost grijeha, ispit savjesti, molitva/post/pokora i krjepost strpljivosti.
Razmatrajući knjigu proroka Jone, sestre su imale priliku otkriti proroka izvan serije „malih proroka“. Biskup kaže da se Jonina knjiga doima kao djelo s dubokom i zahtjevnom Božjom porukom svakomu čitatelju.
U 1. poglavlju (1,1-16), umjesto da Boga posluša i uputi se na istok propovijedati obraćenje Ninivljanima, kojih su grijesi doprli do neba, Jona okrenuo u suprotnu smjeru, u Taršiš. I stalno klizio nizbrdice dok nije završio u velikoj ribi. Ali Bog Jonu ne pušta s oka. Prati ga i usmjeruje da izvrši njegov plan spasenja.
U 2. poglavlju (2,1-10) Jona, našavši se u „ribljoj utrobi“ tri dana i tri noći, moli, ali preko volje, potaknut strahom, nevoljom, tminom. Sve je to formalna molitva bez pravoga obraćenja i slušanja Boga.
U 3. poglavlju (3,1-10) Jona je „izbljuvan“ na obalu mora. Bog opet k njemu. Ovaj put prorok formalno sluša, ide i propovijeda: „Još 40 dana, i Niniva će biti razorena“, ali s jezikom u Ninivi, a srcem u Taršišu. Ipak u Ninivi narod se na Joninu riječ počeo obraćati, u kostrijet oblačiti, pokoru činiti. Svi Boga mole za oproštenje. Bog se smilovao.
U 4. poglavlju (4,1-11) Jona je izišao iz grada. Ljutit i mrzovoljan. Krivo mu što je Bog milosrdan i milostiv. Da ga urazumi, Bog čini čudo: Jona je bio načinio sebi hladovinu od lišća, ali je kroz to prodiralo sunce. Zato Bog učini da u jednoj noći izraste bršljan koji se razvio nad Joninom glavom. A druge noći u zoru Bog „zapovijedi“ crvu da podgrize bršljan i da se sasuši. Jona ljut na smrt. Dva puta ponavlja da je „bolje umrijeti nego živjeti“ (4,3.8). Bog mu daje lekciju: tebi je žao bršljana za koji nisi ni prstom maknuo, a da meni ne bude žao Ninivljana koji „ne znaju razlikovati desno i lijevo“.
Sve se ovo može dogoditi i sestri koja je Božja izabranica, a bježi od Boga; moli, a ne moli; sluša, a ne sluša. Bolje Boga sluša Jonin „crv“ i „kit“ negoli Jona!
Biskup Perić potaknuo je sestre da slušaju Božji glas, ako ne žele da se, poput Jone, otkinu u Taršiš; da dopuste Gospodinu da djeluje preko njih, da izvodi čudesna djela ljubavi i u njima i po njima. Voditelj je zaključio predavanja kazavši da svatko od nas iz života treba najprije “ispljunuti” neposluh Jonin, kako bi u nama zavladao posluh Krista Gospodina koji se, inače, poziva na Jonu i na njegov boravak u ribi „tri dana i tri noći“ (Mt 12,40).
Izvor: Crkva na kamenu/KTA
