BIJELO POLJE – U drugome turnusu svećeničkih duhovnih vježbi od 28. do 31. kolovoza 2016. skupina 20 svećenika iz Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije s biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Ratkom Perićem i bogoslovom Marinom Krešićem, pripravnikom za đakonat, obavila je svoje redovite godišnje duhovne vježbe. Voditelj je bio mons. dr. Juraj Batelja, koji je svoj radni vijek, više od 30 godina, posvetio proučavanju životnoga djela bl. Alojzija Stepinca (1898.-1960.) u ulozi voditelja kauze (45 tisuća stranica dokumenata) za Stepinčevo proglašenje blaženim i svetim. Tema duhovnih vježbi bila je s osloncem na taj nesporni svetački lik koji je nikao u vrlo teškom razdoblju naše povijesti što ju je obilježilo osnivanje Nezavisne Države Hrvatske i Drugi svjetski rat, kao i razdoblje prije toga i nakon što se sve to dogodilo.
U duhovnim vježbama nizale su se ove teme: mladi Stepinac pred izborom životnoga poziva; svećenički lik u nauku bl. Alojzija Stepinca; Stepinac na komunističkom suđenju: Isus Krist jest Bog!; spremnost na mučeništvo; Euharistija u životu kardinala Stepinca kao nadahnuće današnjim svećenicima; nranitelj jedinstva Crkve – Sužanj radi Krista; klevete i laži protiv Alojzija Stepinca kao pokušaj ometanja postupka kanonizacije; obnova vjere u sakramente svećeništva i pokore; Stepinčeva žrtva kao zalog procvata Crkve i hrvatskoga naroda; Kardinalova smrt, pitanje pokopa i Stepinčevo srce; Stepinac i apostolat Gospine slave; odrednice Stepinčeva života za suvremeni život svećenika.
U svim ovim temama svećenici su imali prigodu doživjeti veliki Kardinalov lik Katoličke Crkve, njegove teologalne krjeposti vjere, nade i ljubavi što su rasle u raznim oblicima djelovanja i patnje, kao i stožerne krjeposti jakosti, razboritosti, pravednosti i umjerenosti. Istaknuto je da je Stepinac bio meta ondašnjih komunističkih napada, montiranoga procesa koji je 1946. završio s osudom na 16 godina zatvora. Voditelj je ustvrdio da se nije dao slomiti, „jer je bio čvrsto povezan s Bogom i sa središtem jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve s Papom na čelu“ te da je „radije je prihvatio oblike skrivena nasilja što se postupno očitovalo na njegovu tijelu koje je slabilo, te što je više tijelo slabilo, duh je sve više jačao do herojskih i mučeničkih razmjera“. Dalje je naglasio da je, poradi svega toga, zadobio već aureolu svetosti proglašenjem blaženim i mučenikom u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998., te da se sada čeka i njegova kanonizacija „za što postoje svi uvjeti među kojima je i čudo što ga je Bog učinio po zagovoru ovoga svoga vjernoga Sluge“.
Prigodom duhovnih vježbi razmatramo je i ono što je Stepinac iz Krašića pisao biskupu Smiljanu Čekadi u Skoplje, 26. ožujka 1958.: „Pitaš me, da li bi Episkopat što poduzeo za moje oslobođenje prigodom 60. godišnjice života? Nato Ti kratko odgovaram:
1) Po mom skromnom mišljenju sada je već prekasno. Istina, Bog može učiniti čudo sa mojim zdravljem ali kakvo je moje stanje sada, nema se puno nadati. Tu je najprije teška bolest, smrtonosna bolest polycitemije ili obrnute leukemije […]. No ja stvarno živim od točenja krvi. Do sada su mi u šezdeset mjeseci ili pet godina istočili 30 litara, dakle, kad bi se podijelilo točno na mjesece, svaki mjesec pola litre. To ne može dugo trajati. Nadalje radi tromboze […].
2) Ti se sjećaš višekratnih izjava maršala Tita, da dok je on tu, da mene ne će biti u Zagrebu. Gospodin maršal si valjda utvara, da jako žalim za Zagrebom. Ni najmanje me ne vuče želja za Zagrebom niti za kakvim položajem. Moja jedina ambicija na ovom svijetu jest izdržati do kraja i preminuti u milosti Božjoj, kao što sam pisao nekome, kad mi je htio posvetiti neku knjigu.
3) Imaš li garancije i kad bi što poduzeli, da će biti, i ako suaviter in modo, ipak fortiter in re? [u načinu blago, u stvari jako]. Mi ne tražimo kao prosjaci neke milosti od silnika, nego tražimo respektiranje najelementarnijih prava svete Crkve Katoličke, koja nije i ne može biti ancilla sed libera“ [sluškinja nego slobodna] (A. Stepinac, Pisma iz sužanjstva, prir. J. Batelja, Zagreb, 1998., str. 279-280).
U povečernjim razgovorima bilo je raznih pitanja na koja je voditelj spremno i dokumentirano odgovarao. Svećenici su iskazali iskrenu zahvalnost Bogu za dar blaženoga Alojzija, a i bratsku zahvalnost mons. Batelji na njegovu predstavljanju Stepinčeva sveta života.
Izvor: Crkva na kamenu/KIUM
