POSUŠKI GRADAC – Pedeset i četvero krizmanika iz osmoga razreda osnovne i iz prvoga srednjih škola na sv. krizmi u Posuškom Gradcu u 17 sati 17. svibnja 2017. Pripremao ih je ove školske godine župnik fra Ivan Landeka. Pozdrav u početku svete Mise i u ime krizmanika i župnikova dobrodošlica u ime svih župljana. Biskup Ratko zahvaljuje i poziva sve na iskreno kajanje radi dostojna sudjelovanja u svetoj Misi.
U koncelebraciji je više svećenika, iz okolnih župa i domaćih sinova. Svirač daje ton, pjevaju svi vjernici: Gospodine, smiluj se! Slava Bogu na visini... Crkveno je dvorište puno vjernika, a ispred kapelice lako je obuhvatiti u vidno polje sve nazočne, među kojima mnoštvo djece.
U propovijedi biskup tumači sakramente krštenja i potvrde toga istoga krštenja. Ivan Krstitelj, sin Zaharije i Elizabete, roditelja u poodmakloj dobi, opredijelio se po unutarnjem nadahnuću za judejsku pustinju: isposništvo, molitvu, pokoru. Silazi k Jordanu, rijeci koja izvire ispod Hermona (2700 m), a uvire u Mrtvo more, oko 400 m ispod nadmorske visine. Ivan privlači svojom pojavom, svojom vatrenom proročkom riječi, prijekorom i pozivom na obraćenje. On dijeli krštenje koje oprašta grijehe, ali ne daje potrebne milosti. Njegovo krštenje očisti dušu, kuću, ali nema u njoj namještaja. Onaj koji je kadar dati milost posvetnu dolazi nakon Ivana. Ivan, preteča, nije mu dostojan odriješiti vezice na sandalama, ponizno priznaje sam Ivan.
I Isus stao u red za krštenje. Ivan se ne može načuditi: Ti mene trebaš krstiti, a ne ja Tebe! – Pusti, neka se ispuni sva Pravednost Božja, sva Svetost, sva Mudrost, sav Plan Božji, veli mu Isus. I krstio je Ivan Isusa, koji nije imao ni sjene iskonskoga niti ikakva drugoga grijeha. Njega Ivanovo krštenje ne oslobađa od grijeha, jer ga nema, nego je prigoda da se očituje Presveto Trojstvo: Otac koji se javlja riječima: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Javlja se Duh Sveti u obličju bezazlena goluba i spusti se na Isusovu glavu. Javlja se Sin Božji u obličju smrtnoga tijela tu pred Ivanom i mnoštvom. Od sada će Isus krštavati. Njegovo krštenje donosi novost, duša se napunja milošću, kuća odiše posvetom.
Svećenik na krštenju ne pita maloga ili malu, nego njihove roditelje i kumove. Oni se odriču đavla i njegova sjaja. Oni izražavaju vjeru u Presveto Trojstvo, u Blaženu Gospu – Majku Isusovu, u Crkvu Kristovu. Ali kada djeca poodrastu i pripreme se za sv. krizmu, biskup njima postavlja ista pitanja s krštenja, da se jasno opredijele, da ono što su u krštenju primili potvrde – zato potvrda! – i prime svih sedam darova Duha Svetoga: da im se mozak prožme mudrošću, razborom, savjetom i znanjem; da im srce ojača jakošću, pobožnošću i bogobojaznošću. I doista svi odgovaraju svjesno i glasno. A s njima i njihovi kumovi i roditelji i svi misari.
Sveta je krizma tekla uredno. Krizmanici predaju župniku ceduljicu, župnik pročita ime, biskup ubilježi na čelo svetom pomašću ili krizmom, koja je posvećena na Veliki četvrtak: “Primi pečat dara Duha Svetoga!” – Amen!
Izgovaraš li ti, krizmaniče, preko dana riječ Duha Svetoga? – Slabo, odgovara potvrđenik. Hajde se prekriži! – Križa se i izgovara riječi: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Vidiš li? Svaki put kada se prekrižiš, izgovoriš Duha Svetoga. Eto zašto nam je potrebno posvijestiti tu riječ Duhovu i njegove svete darove.
O čemu smo govorili malo prije? – O krštenju i o potvrdi, odgovara jedna pozorna i probuđena krizmanica. Znaš li ti kada si krštena? – Znam, i reče datum, mjesec i godinu. Čestito! A što ćeš reći kada te netko bude pitao kada si krizmana? – Na Posuškom Gradcu, 17. lipnja 2017. Čestito, djevojko. Ti dobro pratiš i pamtiš.
Svetu Pričest dijele župnik i dekan fra Mladen. Na sv. Pričest kao i na sv. krizmu: pobožno, raskajano, bogobojazno. Euharistijska pjesma odjekuje. Duša se napunja milošću i daje se zalog buduće slave.
Prije završna blagoslova nekoliko župnikovih riječi zahvale, a nakon blagoslova ispred kapelice krizmanici se redaju za fotouspomenu ovoga svoga jedinstvenoga dana.
Župnik u župnoj kući pozdravlja goste i nudi na stolu što je vrijedna “stopanica” priredila. U ugodnu svećeničkom razgovoru protječe i večer i večera.
Izvor: Crkva na kamenu/KIUM
