U petak 12. studenoga 2021. s početkom u 18.00 sati u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve prikazana je sv. Misa za pokojnoga don Petra Vuletića Šjora, koji je preminuo 1998. u Los Angelesu kao župnik hrvatske župe sv. Ante Padovanskoga. U koncelebraciji s biskupom u miru Ratkom sudjelovali su katedralni župnik don Josip Galić, kapelan don Branimir Bevanda i svećenici iz Doma don Krešimir Pandžić i don Marko Kutleša. Uz uobičajen broj večernjih vjernika, više od stotine, bila je nazočna i uža rodbina pokojnoga don Petra.
Biskup je u početku Misnoga slavlja rekao da je don Petar zajedno s rođakom mu don Perom Vuletićem (1934.-2007.) slavio Mladu Misu u Gradcu 15. srpnja 1962., prije skoro 60 godina. Na mladomisničku sličicu stavili su riječi:
Žrtvujemo Krv i Tijelo.
Darujemo krv i tijelo.
Žrtvujemo, darujemo sve!
Mladomisnici prikazuju kao žrtvu Bogu Krv i Tijelo Kristovo, daruju svoju krv i tijelo Kristu i Crkvi njegovoj kao svećenici – službenici. Žrtvuju i daruju sve. I ustrajali do kraja, do smrti.
Biskup je u prigodnu nagovoru, na temelju dnevna evanđeoskog čitanja, istaknuo da nas naša sveta, katolička i apostolska vjera uči da postoje tri Isusova dolaska k nama ljudima na ovome svijetu:
Prvi je silazak s neba onaj koji se dogodio prije 2000 godina kada je Otac nebeski radi nas ljudi i radi našega spasenja poslao Sina svoga vjekovječnoga da se snagom Duha Svetoga utjelovi u krilu Blažene Djevice Marije. Rođen, propovijedao, čudesa činio i za dušu i za tijelo, ljude od demona oslobađao, pravedan osuđen, mučen, umro i pokopan, uskrsnuo i uzašao na nebo. Njemu, Bogu od Boga, Svjetlu od Svjetla, Bog je Otac dao vlast suditi „žive i mrtve“. On nas je svojim životom i smrću i svojim uskrsnućem otkupio, opravdao i ponudio nam vječno spasenje. Ovisi o svakomu od nas hoćemo li to spasenje prihvatiti i Krista slijediti.
Drugi Isusov dolazak jest ovaj koji se događa svakoga trenutka pojedinačno svakomu od nas. Gospodin ima vlast i vlasništvo nad našom osobom i nad svim našim ljudskim pravima. On je naš potpuni Gospodar. Gospodin nas samo tiho zovne: Spremi se, dušo, i na put! I na sud! U vječnost! Duša se naša odvaja od našega tijela. Tijelo nam polažu u grob, a duša se pojavljuje na sudu Božjemu gdje joj se dosuđuje trajna sudbina: vječni život ili vječna osuda već prema tomu kako je djelovala i kroz tijelo zaslužila.
Treći je Isusov Pojavak onaj slavni i trijumfalni o Sudnjem danu. Tada će sva ljudska tijela uskrsnuti od mrtvih i povezati se svako sa svojom dušom. I ići će cijela čovjekova osoba, s dušom i tijelom, u onu vječnost koja je već bila dosuđena duši. Ni za jedan od ova tri Isusova dolaska ne zna se točan trenutak kada se događa, ne zna se vrijeme ni čas. Ni onaj u povijesti nije bio poznat, ni ovaj koji se nama događa u ovom kratku lúku našega postojanja, ni onaj o Sudnjemu danu.
Današnje nam Evanđelje po sv. Luki (17,26-37) donosi Isusov prikaz, ne kada će se to dogoditi, nego kako će Kraljevstvo nebesko doći i kako nam se pojedinačno ili skupno pojaviti. Neprimjetno. Neopazice. Navodi Gospodin dvije poznate prirodne katastrofe koje su u Bibliji opisane i duboko potresle barem dio čovječanstva koje je to doživjelo.
Prva je katastrofa opći potop (Post 7,17-18) koji je mogao biti na prostranstvima Mezopotamije. Može nam se dogoditi kao što je bilo u dane Noine: ljudi jeli, pili, ženili li se, djevojke se udavale do dana kada Noa uđe u korablju sa svojima. A onda zapljušte kiše ko iz kabla kroz 40 dana i 40 noći i ostadoše vode 150 dana na zemlji te taj strašni potop sve potopi, uništi (r. 27). Samo te više nema.
Druga je katastrofa u Sodomi (Post 19,18 sl.) u području današnjega Mrtvoga mora. Sodomski grijesi, protiv ljudske naravi i Božjih zapovijedi, dozlogrdiše Bogu koji odluči sve riješiti. Kaže se da su ljudi: „jeli, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi“ (Lk 17,29-30). Samo te više nema. Jednako te odnese i vatra i voda! I kuga i korona!
Nama je najvažniji ovaj naš sadašnji osobni susret s Isusom, Sucem. Hoće li nas, daj Bože! zateći u zahvaljivanju Bogu, u dnevnoj molitvi, raspjevane njemu na slavu, u skrušenu kajanju? Ili će nas, ne daj Bože! naći u ludosti griješenja, neraskajane…?
Prije 23 godine, na današnji dan, 12. studenoga, Isus je u bolnici u Los Angelesu došao po župnika Šjora i pozvao ga: Svećeniče, na noge! Na nebo! Stani na Božju vagu! Položi račune za svoju 61 godinu života i rada, odnosno za svojih 36 godina svećenikovanja: i to 22 godine u hercegovačkim župama: Studencima, Trebinji, Grabovici, Ledincu, Stocu i Bijelom Polju; 5 godina u Australiji te 9 godina u Kaliforniji! Bogom obdareni misnik Šjor ostavio nam je brojne članke i knjige, u prozi i pjesmi, u zbilji i šali, i one već objavljene i druge u rukopisu. I mi smo mu se nastojali donekle odužiti zbornikom radova Radosni navjestitelj Evanđelja (Mostar, 2002.) o njegovu životnom putu i djelu. U molitvi i nadi vjerujemo da je don Petar, zajedno sa svojim sumještaninom don Perom – koji su kroz tolika desetljeća prinosili žrtvu Krvi i Tijela Kristova, žrtvovali sve – čuo na sudu Božjem riječi Gospodnje, koje mu i ovom liturgijskom obljetnicom od svega srca s bratskom ljubavlju želimo: Radosno si na zemlji, na tri kontinenta s jednoga kraja na protivan kraj, propovijedao Radosnu vijest spasenja, radosni navjestitelju Evanđelja, uđi u radost Gospodara svoga!
Izvor: Crkva na kamenu
