Uoči svetkovine sv. Franje Asiškoga, u utorak 3. listopada 2023., na 25. obljetnicu beatifikacije Alojzija Stepinca, u franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru slavljen je obred preminuća sv. Franje, nakon čega je blagoslovljeno poprsje bl. Alojzija u samostanskom klaustru.
Već je od te 1226. godine i 3. listopada prošlo punih sedam stoljeća i devedeset i sedam godina. Franjo je tražio od svoje braće da ga iz dvora asiškog biskupa prenesu u Porcijunkulu – njegovu Gospu od Anđela. U crkvici, svojoj najdražoj, i prvoj u kojoj su se sastajali, molili i pjevali psalme, došao je čas da sv. Franjo pređe u vječnost.
„Tada je boravio u dvoru asiškoga biskupa pa je zato molio braću da ga što žurnije prenesu k crkvi svete Marije u Porcijunkuli. Htio je naime da dušu preda Bogu ondje gdje je, kako rekosmo, najprije potpuno spoznao put istine.“ (Vita prima, T. Celano, 7. poglavlje, 108.)
»Malo prije svoje smrti« piše spis Posljednja volja Klari i sestrama (usp. PrKl 6,6–9; OporKl 33) 3. listopada: Franjo umire u Porcijunkuli, u subotu uvečer 3. listopada (poslije zalaska Sunca, po srednjovjekovnom liturgijskom vremenu 4. listopada). Dan poslije tijelo mu je položeno u crkvi sv. Jurja u Asizu (crkva je danas uklopljena u baziliku sv. Klare), gdje je »kao djetešce naučio čitati i pisati, i gdje je kasnije po prvi put propovijedao«.
Ovaj događaj slave franjevci diljem svijeta. Slavi ga i grad Mostar sa svojim franjevcima od svojih početaka (14. stoljeća!). I u najtežim godinama progona, kad nisu imali ni crkve ni samostana, već im je krov bio nebeski svod i crkva bespuća progonjene zemlje, fratri su sa svojim pukom slavili Transitus. Svečano su ga u starom sv. Petru i Pavlu slavili bogoslovi Franjevačke bogoslovije sa svojim profesorima, provincijalima, gvardijanima sv. Petra i Pavla i sa svojim vjernim pukom Mostara.
I ove godine ga slave svečano. Cijela razgranata franjevačka obitelj sv. Petra i Pavla: fratri na čelu s o. Provincijalom, časne sestre, Frama, Trećari, vjerni puk. Ovogodišnjoj se proslavi Transitusa pridružio i srebrni jubilej proglašenja blaženim kardinala Alojzija Viktora Stepinca.
Kroz dušu prolazi sjećanje na tog velikog čovjeka našega naroda i velikog i svetog čovjeka Rimokatoličke crkve. Sjećamo se da je 24. lipnja 1938. godine pohodio naš grad i naš samostan. Bio s braćom u našem klaustru. O tome veli Kršćanska obitelj:
Na Ivanjdan pred podne visoki gosti produžili su put u Mostar gdje ih je na malti Balinovac dočekao lijepi broj naroda sa sela i grada, školske djece, prestavnci vlasti i hrvatskih kat. društava. Tu ih je pozdravio generalni vikar Dr . fra Leo Petrović, Predsjednik okružnog suda i predsjednik „Napretka” g. Marijan Torić, zatim hrv. narodni zastupnik, g. Marko Suton. Dječak u narodnoj nošnji, djevojčica u bjelini i domagojka Ljeposava Ćosič pozdravili su ih ispred školske omladine i predali im buket cvijeća. S Balinovca krenula je povorka pred crkvu, gdje ih je pozdravio provincial Dr. fra Mate Čuturić. (KO str. 220. – 221., br. 7., god. 21., srpanja 1938. godine)
Kao da je nekom čarobnom rukom nakon dugih godina oživjelo prijateljstvo naših fratara s obitelji pokojnog hrvatskog kipara Ante Starčevića koji je u našoj Provinciji na mnogim mjestima ostavio traga svoje umjetnosti. U posjeti njegovoj obitelji, supruga Marija (92 godine) sa svojom djecom Anom Marijom i Antom poželjela je fratrima darovati poprsje Alojzija Stepinca u gipsu, kojeg je izradio njen muž Ante. U ljevaonici umjetnina Ujević u Zagrebu poprsje je odliveno u broncu, te ga je 6. srpnja 2023. preuzeo o. provincijal fra Jozo Grbeš u pratnji Ane Marije Starčević i fra Ante Marića.
Poprsje je postavljeno u klaustar Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru, i nakon Tranzitusa ga je o. provincijal fra Jozo u pratnji gvardijana fra Danka i fratara samostana, časnih sestara, Postulanata, Trećara, Framaša, vjernog puka svečano blagoslovio.
SVETI LJUDI UVIJEK GOVORE ISTINU, moto je pod kojim su tekla stoljeća vjernosti i odanosti dragom i svemogućem Bogu. Pod tim je načelom tekao život Kardinala i život Samostana, život naših Vjernika. Ostajemo se sa svojim Kardinalom družiti u vremenu koje je naša budućnost.
Na svetoj Misi homiliju je uputio fra Jozo Grbeš. Na početku je pozdravio braću franjevce, časne sestre, postulante, članove Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži te vjerni puk. Podsjetio je da Franjina smrt govori o njegovom vjerovanju.
„Već je od toga dana, 3. listopada 1926. godine, prošlo punih sedam stoljeća i 97 godina. Franjo je tražio svoje braće da ga iz dvora asiškoga biskupa prenesu u Porcijunkulu, njegovu Gospu od Anđela u kojoj su se sastajali, molili pjevali psalme… Došao je čas da sv. Franjo prijeđe u vječnost. I kako piše njegov suvremenik, htio je dušu predati Bogu ondje gdje je najprije potpuno spoznao put istine“, kazao je fra Jozo. Dodao je da mi vjerujemo da bismo vidjeli, a kada vidimo onda imamo život.
„U čovjeku se može nastaniti jesen ili zima i može ne vidjeti ništa. Stoga je dobro imati dobre učitelje. Cijeli život imati učitelja. Za nas je Franjo učitelji i otac čije riječi su odraz jednog susreta, bijaše svjestan svoje malenosti pred veličanstvenom poniznosti svoga Spasitelja.
Ti, a ne ja, bijaše njegova molitva. Ti si svet, jedini Gospodin Bog koji čudesa činiš. Ti si jak, Ti si velik, Ti si svevišnji. Ti si svemogući, Ti Oče sveti, Kralju neba i zemlje. Ti si trojstveni, jedan Gospodin Bog nad bogovima. Ti si dobro, sve dobro, najviše dobro. Ti si Gospodin Bog, živi i istiniti. Ti si sve. Franjino ja uronjeno je u ono Božje ti. Molitva pročišćena od svake egocentričnosti. Ovo je molitva obraćenja, molitva čistog gledanja Boga licem u licem“, kazao je provincijal Grbeš.
Naglasio je da je blagoslovljen onaj koji doista voli i ne traži biti voljen. „Blagoslovljen je onaj koji se boji i ne želi se bojati. Blagoslovljen je onaj koji služi i ne želi biti služen. Blagoslovljen je onaj tko se dobro brine za druge i ne želi brinuti se samo za sebe.“
„Sveti Franjo je jako dobro razumio riječ Kristovu. Tko god bude nastojao sačuvati svoj život izgubit će ga, a tko ga izgubi sačuvat će ga“, kazao je propovjednik.
Zaključio je da je sveti Franjo, kada je susreo Krista, znao da je susreo Istinu. „U njemu je našao sve, i svoj put, i svoj život, i svoju patnju, i svoj smisao, i svoju vječnost… Franjo je svojim životom pokazao kako netko tko je blizak Bogu postaje moćan jer govori istinu. On tada može pobijediti zlo koje ništi svijet. On je znao da je to istina, toliko je znao da je dao cijeli svoj život. Ako prihvatimo njega i njegov put i večeras, i mi ćemo tada moći tiho šaputati gospodinu: Ti, a ne ja. I kada toliko puta u životu ponovimo: Ti, a ne ja, susrest ćemo Ga u licem u licem. Ja vjerujem ako ga ne susretnemo, nemamo ni pravo o njemu govoriti.“
Nakon obreda preminuća serafskog oca Franje, u klaustru Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru, u pratnji gvardijana fra Danke Perutine i fratara samostana, časnih sestara, postulanata, trećara, framaša te vjernoga puka fra Jozo je svečano blagoslovio poprsje bl. Alojzija Stepinca.
Izvor: Crkva na kamenu/https://www.franjevci.info/
