Berlin, – 44. Susret generalnih tajnika biskupskih konferencija u Europi održan je u Njemačkoj, u Berlinu, od 30. lipnja do 3. srpnja na poziv tajnika Njemačke biskupske konferencije o. Hansa Langendörfera, DI.
U Godini milosrđa, imajući u vidu tri ključne riječi (integrirati, dijalogizirati, generirati) kojima je papa Franjo naznačio poziv Europe na dan kada je primio nagradu Karla Velikog, generalni tajnici su raspravljali o solidarnosti sa seliocima i izbjeglicama (integrirati), s obiteljima (dijalogizirati) i među biskupskim konferencijama kontinenta (generirati). Susret je održan u bratskom ozračju, imajući u vidu ishod referenduma u Velikoj Britaniji (Brexit) i pitanja koja danas nadahnjuju rasprave o budućnosti Europske unije.
Otvarajući zasjedanje, generalni tajnik CCEE-a mons. Duarte da Cunha, podsjetio je kako CCEE nije samo dio crkvene strukture nego ponajprije prigoda za vođenje diskusije tijekom koje vodeći ljudi Crkve u Europi mogu doći do zajedničkog razlučivanja, na što papa Franjo često poziva, s ciljem prepoznavanja stvarnih prioriteta društva, a time i Crkve u Europi. Jedan od temeljnih izazova djelovanja CCEE-a jest zapravo promicanje društvenog i crkvenog jedinstva u pluralističkom svijetu. Riječ je o vrednovanju prisutne raznolikosti na europskom kontinentu, te u isto vrijeme promicanju “crkvene simfonije” u kojoj postoji suodgovornost jednih za druge.
Zatim je o. Hans Langendörfe, DI, koji je proslavio 20 godina otkako ravna Tajništvom Njemačke biskupske konferencije, predstavio Crkvu u Njemačkoj. Od oko 81,1 milijun stanovnika – od čega su šest milijuna stranci – Njemačka ostaje zemlja u kojoj se više od polovice stanovnika priznaje kršćanima. Evangelička i Katolička Crkva su institucije koje zajedno imaju najveći broj zaposlenika na teritoriju Njemačke.
Kardinal Reinhard Marx, predsjednik Njemačke biskupske konferencije i predsjednik COMECE-a, koji se susreo se s generalnim tajnicima i predsjedao euharistijskom slavlju, istaknuo je duboku povezanost kršćanstva i Crkve s Europom. “Potrebna nam je obnova evangelizacije i zato je nužno ujediniti evanđelje i naše zauzimanje. Evanđelje je, u stvari, središnja poruka za europski kontinent. Ne možemo razumjeti Europu bez naše vjere, evanđelja, i ne možemo shvatiti Crkvu bez povijesti slobode koju smo iskusili na ovom kontinentu. Put Crkve nije put ponovnog osvajanja ili utvrda koju se mora braniti. Put Crkve je poslanje ohrabrivati i voditi osobe prema odgovornom odnosu prema daru slobode. Stoga je nužno imati uvijek u vidu kvalitetu našeg rada. Zahvaljujući toj kvaliteti može se potom doprijeti do ljudi”, rekao je kardinal Marx.
U petak 1. srpnja ujutro održana je rasprava na temu solidarnosti prema seliocima i izbjeglicama tijekom koje su iznesena brojna iskustva prihvata i integracije poticane sa strane Crkve, ali i u drugim stvarima koje se odnose na države. Svoj doprinos na zasjedanju dao je državni ministar unutarnjih poslova Savezne Republike Njemačke, Thomas de Maiziere, koji je govorio o provođenju migracijske politike sa strane njemačke Vlade. Suočen s poteškoćama u primjeni zajedničke europske migracijske politike i iznad svega sa širenjem neopravdanog straha prema seliocima koji ponekad može dovesti do značajnih čina ksenofobije, njemački ministar je spomenuo da postoje poteškoće zbog rječnika kojim se govori o fenomenu “koji više ne dira srce i um” kako europskih građana tako i selilaca u potrazi za novi domom. Generalni tajnici primijetili su da se prečesto govori o migracijskom fenomenu u smislu “krize” umjesto o mogućnosti za naše narode. U mnogim slučajevima, fenomen je vrlo napuhan pa riječi ne odgovaraju činjenicama, brojkama ili stvarnosti.
Kao i u Njemačkoj tako i u mnogim europskim zemljama, države prepoznaju “izniman” doprinos koji je dala Crkva kao velikodušan odgovor na hitne potrebe useljenika. Međutim, čini se da ispitivanje različitih selilačkih politika u Europi pokazuje da su iznad svega nadahnute ekonomskim iščitavanjem fenomena. Ne možemo nastaviti suočavati se s tim izazovom ograničavajući se na jednostavne politike preraspodjele. Treba imati hrabrosti pozabaviti se također temeljnim uzrocima ovog fenomena i odgovorno pratiti pitanje integracije. Povijest Europe je povijest selilaštva.
Radni dio zasjedanja o izazovima selilaštva završen je nastupima sirokatoličkog antiohijskog patrijarha Ignacija Josipa III. Younana i izaslanika SCEAM-SECAM-a (Vijeće biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara) mons. Jean-Vincenta Ondona biskupa Oyema iz afričke države Gabona koji su iznijeli svjedočanstva o patnjama i potrebama onih koji dolaze u Europu u nadi da će biti prihvaćeni. Antiohijski patrijarh posvjedočio je svoje neshvaćanje inertnosti političara zapadnih zemalja prema poplavi režima utemeljenih na političkom islamu koji primjenjuju šerijat i ne ostvaruje suvremeni vjerski pluralizam na Bliskom istoku.
Sa svoje strane biskup Ondon je ukazao na tužnu sudbinu onih koji su, nakon prelaska kroz “pakao” da bi doplovili do Europe, često bili “nagomilani u siromašne izbjegličke logore” i potom prepušteni “neizvjesnoj sudbini ili, što je još gore, rukama njihovih izrabljivača”.
U svjetlu tih svjedočenja generalni tajnici su izrazili hitnost da se položi oružje i krene putem dijaloga na Bliskom Istoku, u Ukrajini i svim područjima sukoba u Africi. Mir je uvijek moguć.
Radno popodne toga dana bilo je posvećeno solidarnosti s obiteljima u svjetlu pobudnice Amoris laetitia. U temu je uveo berlinski nadbiskup Heiner Koch, predsjednik Komisije za brak i obitelj Njemačke biskupske konferencije, koji je s oduševljenjem iznio svoje osobno iskustvo kao sudionik posljednje Biskupske sinode o obitelji (listopad 2015.). U maloj, ali vrlo aktivnoj i cijenjenoj katoličkoj zajednici u Berlinu (400.000 vjernika u populaciji od 4 milijuna stanovnika), najveći izazov je učiniti razumljivim sakramentalnost braka i religijski fenomen ljudima koji ne osjećaju da ih se to tiče. Nakon toga, generalni tajnik CCEE-a predstavio je kratko izvješće o onome što europske biskupske konferencije provode u duhu smjernica iz pobudnice pape Franje. Pokazalo se da su biskupske konferencije posebno pozorne na putove pripreme za brak i na to da se stavi obitelj kao izvor i cilj svega pastoralnog djelovanja Crkve. U tu svrhu, pokazuje se sve više nužnim uspostaviti dijalog između pastorala mladih i pastorala obitelji; dijalog i trajna pratnja oženjenih i promicanje međuobiteljske solidarnosti.
Nakon toga, apostolski nuncij u Njemačkoj nadbiskup Nikola Eterović, bivši glavni tajnik Biskupske sinode (2004.-2013.) govorio je posebno o sinodskoj praksi (“hodati zajedno”) u Crkvi. Sinodalnost je istovremeno sposobnost i crkvena praksa, koja se ostvaruje kroz strukturu Biskupske sinode. To je dimenzija crkvenog života koja omogućuje da se sačuva jedinstvo u Crkvi, unatoč njezinoj raznolikosti izričaja i pastoralnih odgovora”, rekao je nuncij Eterović razmišljajući o mogućim oblicima razvoja. Podsjetio je na evoluciju koncepta sinodalnosti – pojam suštinski povezan sa zajedništvom i kolegijalnošću u Crkvi – i na istu rimsku strukturu koja je rođena u razdoblju odmah nakon Drugog vatikanskog sabora koji biskupe uči umijeću slušanja.
Kao svjedočenje toga “hodati zajedno” diskusija je potom nastavljena u subotu 2. srpnja izvješćima CCEE-a i COMECE-a, dvaju europskih crkvenih tijela zaduženih za povezanost između episkopata i europskog kontinenta, interventima četvorice generalnih tajnika koji su govorili na temu solidarnosti između biskupskih konferencija pokazujući kako radosti, patnje i nade jednih postaju interes i odgovornost također drugih biskupskih konferencija.
Susret je završen u nedjelju 3. srpnja euharistijskim slavljem kojem je predsjedao nadbiskup Koch u berlinskoj katedrali.
Izvor: Crkva na kamenu/IKA
